VOLONTERI PIŠU ZA IN PORTAL Moj doživljaj osoba s invalititetom

Mislim da, ako se svi potrudimo barem malo pogledati oko sebe i shvatiti koliko ima različitih ljudi, brže i lakše bi prihvatili različitosti, kaže Ivona

Zappos Adaptive, različitost, ilustracija.

 

Način života se mijenja svakim danom. Snalazimo se u vremenu i prostoru kako znamo, prilagođavamo se. Nekad se sve kreće tolikom brzinom da ne primjećujemo ono što se događa oko nas. Svatko ima svoje brige, u svojim je 'oblacima'.

Postoje trenuci koji te malo iznenade, bilo na pozitivan ili negativan način, bilo neke sitnice ili nešto veliko. Primjer tog trenutka za mene je susret sa slijepom osobom na cesti. Što bih sad trebala, prići ili ne, pomoći ili samo proći pokraj? Onda kada samo prođem osjećam se užasno. Mogla sam pomoći na bilo koji način, a nisam. Prekomplicirano je, a zapravo jednostavno. Pitaj treba li pomoći i gotovo.

Uz to, nisam svjesna koliko osoba s invalititetom ima i u kojim sve oblicima invaliditet može biti. Mislila sam da se ne susrećem često s njima, jer se to 'vidi'. Zapravo je priča skroz drugačija. Mala je vjerojatnost da ću primijetiti nekoga s intelektualnim poteškoćama, s psihičkim problemima i slično. A još manje sam svjesna da neki od njih mogu biti i moji prijatelji, poznanici, netko koga susrećem u liftu svaki dan.

Svatko ovaj svijet doživljava na svoj način. Mislim da, ako se svi potrudimo barem malo pogledati oko sebe i shvatiti koliko ima različitih ljudi, brže i lakše bi prihvatili te različitosti. Svaki čovjek ima svoje posebnosti, i do svakog čovjeka se može doći uz malo slušanja i komunikacije, razumijevanja i poštovanja.

Ništa puno, a opet je puno.

 

Ivona

 

Povezane vijesti