VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Tragovi u snijegu

Početkom devedesetih prošlog stoljeća, kada smo se nalazili između omraženih njihovih i (polu)nezrelih naših, šetajući s dragom mi Marijom kažem joj da se ne čudim što tisuću godina svoju državu nismo imali. Ona se lecne i okreće se iza sebe: 'Mala, pazi da te netko ne čuje. Jesi normalna, nisu vremena.' Ne jednom smo se sjetile tog razgovora, a kasnije mi je čak i priznala da nisam bila daleko od istine

Snijeg, ilustracija

 

Vele da 'ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag'. A prošlih dana tragova u snijegu koliko hoćeš.

Tragova svakojakih - velikih i malih, dubokih i plitkih, sitnoga štepa, ali i poširokih, prljavih i onih nešto čišćih, robusnih i pitomih, nasrtljivih i pomirljivih, mačjih i pasjih, ženskih i muških, ripnastih i glatkih, vulgarnih i pristojnih, političkih i onih apolitičnih, cijepljenih i necijepljenih, jezičavih i tihih, bedastih i onih 'sa zrnom soli'…

Početkom devedesetih prošlog stoljeća, kada smo se nalazili između omraženih njihovih i (polu)nezrelih naših, šetajući s dragom mi Marijom kažem joj da se ne čudim što tisuću godina svoju državu nismo imali. Ona se lecne i okreće se iza sebe: 'Mala, pazi da te netko ne čuje. Jesi normalna, nisu vremena.' Ne jednom smo se sjetile tog razgovora, a kasnije mi je čak i priznala da nisam bila daleko od istine.

Pa kako i ne bi kad nas je prvi predsjednik onako mrko i iskeženo gledao kao da nas na neki njegov način mrzi. Sljedeći, onaj blefer bez pokrića, pokušavao nas je kao jopac na koncu nemušto nasmijavati. Onda se pojavio onaj bezlični i beskrvni, nazovi uljuđeni, koji nikako distancu od naroda nije umio premostiti. Iza njega stigla predsjednica kojoj su svaku izgovorenu r'ječcu mjerili ne bi li pronašli i najmanje zrnce koje im nije štimalo. A onda nas je biračka ekipa, nasjevši na prikrivenu prijetvornost, obdarila laprdalom naših dana, kojeg se svaki uljuđeni, pristojni građanin stidi, predsjednika koji svojim izričajem Lijepu našu sustavno pretvara u verbalno-fekalnu kloaku, sramoteći nas pred svijetom i vijekom.

Ali konačno treba doći trenutak da se prestanemo na njih obazirati, da prestanemo bacati biserje pred svinje, da svojom pozornošću prestanemo hraniti njihov nezajažljivi ego, da ih ignoriramo kao dijete koje se u dućanu bacilo na pod derući se za nekupljenom igračkom. Jer oni i nisu drugo nego ego trip derišta koja su se na nas naselila kao paraziti, sišući nam i energiju, i kreativnost, i slobodu duha, i motivaciju… I zato - o t k a č i t e!

Uživajmo i okrenimo se ovom najljepšem mjesecu u godini, sa snijegom ili bez njega, s tragovima ili bez njih, u mjesecu nade, pomirenja, radosti i ljubavi, mjesecu koji će nas uvesti u godinu koja već proviruje i pomalo obasjava puno bolje i optimističnije životne horizonte, vjerujte.

 

Višnja Majsec Sobota

 

Povezane vijesti