Martina Mikulčić poziva na volontiranje za životinje: 'Gdje ima volje, ima i načina!'

Želja za aktivizmom za životinje probudila se u njoj nakon što je pročitala knjigu 'Zašto volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave: Uvod u karnizam' u kojoj se propitkuju nevidljivi sustavi vjerovanja i našeg osobnog izbora da jedemo ili ne jedemo meso određenih životinja

Martina na ZeGeVege sajmu.

 

Martini Mikulčić iz Nove Gradiške, koja je rođena s cerebralnom paralizom, ni kilometri ni kolica ne predstavljaju nikakvu prepreku za volontiranje i pomoć životinjama. Uvijek nasmijana 34-godišnja volonterka već godinama pomaže dvjema vodećim hrvatskim udrugama za zaštitu i prava životinja - Prijateljima životinja i Udruzi Pobjede, koja vodi osječki Azil za napuštene pse.

Želja za aktivizmom za životinje probudila se u njoj nakon što je pročitala knjigu 'Zašto volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave: Uvod u karnizam' u kojoj se propitkuju nevidljivi sustavi vjerovanja i našeg osobnog izbora da jedemo ili ne jedemo meso određenih životinja.

Svoju odluku da prestane jesti meso i ostale životinjske proizvode potvrdila je dolaskom na ZeGeVege festival prije osam godina, nakon što je poslušala predavanje o užasnim uvjetima u kojima se uzgajaju životinje prije nego postanu ljudska hrana. Tada je shvatila da je najizravniji, najučinkovitiji, ali ujedno i najlakši način na koji kao pojedinac može pomoći životinjama upravo prelazak na biljnu prehranu.

Od 2016. godine postala je i Prijateljica životinja i volonterka najvećeg veganskog eventa u regiji. Najdraža volonterska pozicija na ZeGeVege festivalu joj je infoštand na kojemu brojnim posjetiteljima pruža informacije o izlagačima i sudionicima, ali i suosjećajnom načinu života.

Na ZeGeVege festivalu upoznala je volontere osječke Udruge Pobjede, koji već godinama, baš kao i Martina, svojim primjerom pokazuju kako volontiranjem, aktivizmom i solidarnošću stvarati nenasilni i bolji svijet za sve stanovnike planeta Zemlje. Već dvaput posjetila je njihov, kako kažu, najljepši azil za pse u Hrvatskoj.

Martina svaki mjesec pomaže štićenicima Azila kumovanjem, odnosno malom jednomjesečnom financijskom pomoći određenom psu - za hranu, moguće medicinske potrebe, ampule protiv buha i ostale potrepštine. Prvi pas kojemu je bila kuma bio je gluhi pas Albi, danas sretno udomljen. Nakon njegova udomljenja odlučila je kumovati trinaestogodišnjem Zenu, nježnom divu i čuvaru azilskog 'prvog dvorišta'. Prilikom oba posjeta Azilu Zena je iznenadila s najviše poslastica, a sa Ksembom, Timotijem i Benom, koji se također kreću pomoću kolica, pa tako i nose s istim preprekama kao i ona, posebno se lijepo složila i napričala. Oni ju ipak, kako ističe, razumiju malo bolje od drugih.

Volonteri Udruge Pobjede u svibnju su joj, kao iznenađenje, ispunili veliku želji da posjeti i upozna Bornu, prvog telića rođenog na slobodi u Hrvatskoj, sa stalnom adresom u našičkom utočištu za životinje Farmica. Tamo su, osim Borne, spas i drugu šansu pronašle i mnoge druge Mala, Martina i Ksenija.domaće životinje. Osim najpopularnijeg telića u Hrvatskoj, srce su joj, odmah nakon što je kročila u njihov dom, osvojile i svinje Bela, Lajka i Luna, jedne od rijetkih pripadnica svoje vrste koje svakodnevno uživaju u slobodi i ljubavi, maženju i, općenito, radosti života.

- Kada bi svi imali priliku upoznati te prekrasne individue s vlastitim karakterom i željama, ubrzo bi spoznali težinu zločina koji svakodnevno činimo svjesnim, visoko inteligentnim i osjetljivim bićima. Nadam se da će što više ljudi shvatiti da i svinje i krave, baš kao i psi i mačke, zaslužuju naše uvažavanje i obzir te da smo svi mi, ispod kože, zapravo vrlo slični - kaže Martina.

Kao osoba s invaliditetom i veganka, često se suočava s predrasudama. Najdraže u životu joj je, kako kaže, rušiti sve te predrasude i biti motivacija ostalima. Martinino volontiranje pokazuje da uistinu nitko ne bi trebao tražiti izlike za nesebično pomaganje drugima. Poziva sve i da pomognu na razne načine.

- Osim izravnog angažmana i volontiranja, životinjama se može pomoći i promoviranjem njihovih prava, lobiranjem, slanjem emailova institucijama, potpisivanjem peticija, kumstvom, doniranjem dekica i hrane, educiranjem prijatelja i obitelji... Gdje ima volje, ima i načina.

Martinin savjet svima je da nikad i nipošto ne odustaju od svojih snova (i stavova), koliko god ih razne prepreke ili kilometri dijelili od njih. Skromno je izjavila i da ovo što svakodnevno čini za životinje nije toliko koliko bi zapravo htjela, no trudit će se još glasnije širiti i svoju priču i priče onih koji nemaju mogućnost govora.

 

Vlatka Balaš

 

Povezane vijesti