INTERVJU, MIRNA BROĐANAC Slikovnica 'Lanina škola' govori o djevojčici s teškoćama u razvoju

Slikovnica 'Lanina škola' predstavljena je 25. svibnja u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u sklopu Zagreb Book Festivala

Mirna Brođanac

 

Priča govori o prvom danu škole djevojčice s teškoćama u razvoju i bilo bi dobro da je pročitaju sva školska djeca, roditelji i učitelji, a mi smo o svemu pričali sa spisateljicom Mirnom Brođanac.

Za početak, recite našim čitateljima, barem ukratko, kako je tekao vaš životni put do nastanka slikovnice 'Lanina škola'?

- Rođena sam 1992. godine u Slavonskom Brodu, na istoku Hrvatske. Iako sam rođena u tom gradu, nemam sjećanja na njega. Većinu svog sretnog djetinjstva provela sam u malom mjestu Đakovo, koje i danas zovem svojim rodnim gradom.

U Zagreb sam došla jer mi se činilo da je to grad koji je pružio najviše mogućnosti svim hrvatskim građanima, posebno osobama s invaliditetom. S jedne strane, lako se izgubiti u gomili ljudi pa su sve razlike manje vidljive, a s druge strane, s većim mogućnostima, veće su šanse da te razlike pretvorite u nešto pozitivno. 2011. godine završila sam tamošnju srednju ekonomsku školu, u Centru za odgoj i obrazovanje 'Dubrava'. Međutim, to me nikad nije zanimalo. Sve je u mom životu povezano s ljubavlju prema književnosti. Obrazovanje sam nastavila vođena tom ljubavlju. Po strukama sam još i profesorica hrvatskog jezika i književnosti, komparatistica i knjižničarka. Trenutno sam na doktoratu na području Informacijskih i komunikacijskih znanosti.

Kako se rodila ideja za slikovnicu i zašto baš naziv Lanina škola?

- Slikovnica je nastala u okviru europskog projekta 'Every story matters' čiji je cilj stvaranje inkluzivnih priča za djecu i mlade. Svatko od sudionika imao je svog pisca mentora koji ga je vodio kroz proces pisanja. Imala sam zadovoljstvo surađivati s književnicom Oljom Savinčević Ivančević koju smatram jednim od najsnažnijih ženskih glasova u hrvatskoj književnosti. Raspravljajući o dvjema mogućim temama, odabrale smo ovu jer smatram da ću svojim autentičnim iskustvom najlakše doprijeti do ljudskih srca. Priča govori o prvom danu škole djevojčice s teškoćama u razvoju. Prvi dan škole je nešto što svi pamtimo i često od tada kreće životna škola. Junakinja je dobila ime po djevojčici Lani Lazarević koja je svojom prisutnošću učinila bolnicu u kojoj smo se upoznale lijepim mjestom i postala moja životna ljubav.

O kojim sve problemima i izazovima progovarate kroz slikovnicu?

Naslovnica slikovnice 'Lanina škola'.- Glavna nit vodilja mi je bila pokazati da je inkluzija zapravo 'pružena ruka' jednih prema drugima, a svi smo različiti i nekome Drugi. Osobe bez invaliditeta su nama osobama s invaliditetom oni Drugi i tek kad jedni druge prihvatimo bez predrasuda doći će do pomaka.

Kako u Hrvatskoj, prema vašem mišljenju, stoji inkluzivna književnost, postoji li uopće i gdje najviše zapinje?

- U Hrvatskoj takve književnosti gotovo nema. Razlog tome je patrijarhalni sustav iz kojeg ne izlazimo zbog straha od promjena i izlaska iz zone komfora. Samo najhrabriji autori se usuđuju čitatelje i same  sebe suočiti s temama koje ih bole i izazivaju na preispitivanje vlastitih stavova.

Što biste poručili osobama s invaliditetom za kraj?

- Duboko vjerujem da ispunjenim životom živim ponajprije zato što se trudim činiti sve što mogu da ne budem u poziciji žrtve sudbine ili bilo koga/čega drugoga. Želim im da u sebi pronađu snagu za taj izazov.

 

Anita Blažinović

 

Povezane vijesti