CVJETNI TRG Vožnja centrom za kvalitetan i neovisan život osoba s invaliditetom

Očekujemo sastanke s nadležnim ministrima za ključna pitanja poput uvjeta obrazovanja, zdravstvene skrbi, zapošljavanja i socijalne zaštite. Uskoro ćemo im se svima obratiti s našim prijedlozima, rekla je Nevena Zubčić u ime Inicijative mladih s invaliditetom

Zajednička fotografija.

 

Inicijativa mladih s invaliditetom 'Vožnja za kvalitetan i neovisan život' organizirala je okupljanje i vožnju s osobama s invaliditetom, njihovim obiteljima i prijateljima na području Zagreba u subotu, 11. lipnja 2022., sa željom da se izbori jedinstveni zakon koji regulira sva njihova prava i obveze za kvalitetan i neovisan život te ukidanje nelogičnosti, poput stalnog dokazivanja invaliditeta.

Okupljanje je započelo u 10 sati na Cvjetnom trgu, odnosno Trgu Petra Preradovića, a vožnja je potom nastavljena preko Ilice i Trga bana Josipa Jelačića do Europskog trga.

- Očekujemo sastanke s nadležnim ministrima za ključna pitanja poput uvjeta obrazovanja, zdravstvene skrbi, zapošljavanja i socijalne zaštite. Uskoro ćemo im se svima obratiti s našim prijedlozima. Kao i premijeru zbog nužne potrebe za jedinstvenim zakonom koji regulira naš status, kao što je to regulirano za branitelje - jednim zakonom kojim utvrđuje status, dok svoja prava branitelji ostvaruju u sklopu različitih zakona, ali status ne dokazuju pred svakim pokušajem korištenja nekog prava, nego se dokazuju odavno utvrđenim statusom - rekla je Nevena Zubčić u ime Inicijative mladih s invaliditetom.

Zubčić je ujedno napomenula da ih se okupilo 40-ak, od čega je 20-ak osoba s različitim vrstama invaliditeta.

- Jako smo zadovoljni odazivom i cjelokupnim okupljanjem - istaknula je.

Iz inicijative su pojasnili problematiku kroz sljedeće podnaslove.

Stvarnost i želje

Invaliditet nas je ograničio za neke stvari, ali unatoč tome ne želimo biti socijalni slučajevi niti tražimo popuštanje. Želimo jednaka očekivanja. Želimo stabilan sustav podrške prema individualnim potrebama svake osobe kako bismo imali kvalitetan i neovisan život, bili aktivni i dali svoj doprinos zajednici u kojoj živimo.

Procjene (ne)mogućnosti

Tijekom života OSI su izložene konstantnim procjenama već utvrđenog invaliditeta. Prava koristimo iz više ministarstava te je zbog toga potreban jedinstveni zakon s brojnim pravilnicima, kao i uvođenje rane intervencije kako bi sve bilo na vrijeme.

Dokazivanje invaliditeta

Bez obzira na to koliko je invaliditet vidljiv, za ostvarivanje pojedinih prava moramo prilagati rješenje o invaliditetu ili članske iskaznice udruga koje se bave OSI. Invaliditet je trajan, zašto ga trebamo iznova dokazivati?

Zdravstvene usluge

Pravo na medicinsku sestru te fizikalnu terapiju u kući imamo najčešće u periodu od 7 do 15 sati, ako u tom vremenu ne možemo (posao, obrazovanje) ili nam je ona potrebna izvan toga vremena, usluga se računa kao privatna i moramo je platiti.

Obrazovanje

Tijekom obrazovanja, OSI često moraju gledati škole/fakultete koji su prilagođeni, a ne one koje žele. Uz to, potrebnu literaturu ne dobiju u obliku koji im je potreban ili ona kasni. Moraju se oslanjati na druge osobe, a van nastave nemaju pravo na asistenciju, studenti ni za vrijeme nastave, osim ako ne koriste sate osobne asistencije.

Mobilnost

Iako slovi kao prilagođen, javni prijevoz OSI (posebno za one s tjelesnim invaliditetom), nije prilagođen. Prilagođeni su kombiji često u vlasništvu gradskih prijevoznika/udruga, a za vožnje se potrebno unaprijed naručiti te nisu dostupni za sve skupine OSI.

Nepristupačnost

Institucije često nemaju rampe/liftove, nego stepenice te previsoke šaltere.

Zapošljavanje

Tek nakon 6 mjeseci od zapošljavanja OSI ima pravo ići na procjenu radne učinkovitosti te prilagodbu radnog mjesta. Sve to ne dogodi se preko noći, a OSI za to vrijeme mora raditi u neadekvatnim radnim uvjetima.

Ako je OSI potreban asistent na poslu, mora se oslanjati na kolege ili koristiti sate osobne asistencije (čija je satnica ionako nedovoljna).

Asistencija

Zbog svega navedenog OSI, imaju potrebu za pomoć druge osobe tj. asistenata.

Postojeći sustav osobne asistencije ne omogućava samostalan život bez pomoći obitelji, prijatelja ili plaćanja treće osobe.

Naime, trenutno osobnu asistenciju možemo dobili ili na 4 ili 8 sati, što nije dovoljno. Istu ne možemo koristiti noću, neradnim danima niti ako idemo na putovanja.

Neki OSI žive same u kući/stanu bez svoje obitelji u tom mjestu. Mjesto stanovanja im nije uvijek 100 posto prilagođeno niti mogu sve kućanske poslove obavljati sami (odlazak po namirnice, kuhanje, peglanje, čišćenje) pa im treba asistent.

Zbog male plaće, pola radnog vremena i financiranja preko projekta, OA teško je naći i zadržati.

 

Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti