INTERVJU, ALEN KASUMOVIĆ Nemojte se obeshrabriti, imajte puno znanja, vještina i netko će vas prepoznati

Alen Kasumović na umjetničkoj je sceni prisutan dugi niz godina i prvi je akademski slikar ustima. Izlagao je širom svijeta, ali draže mu je kad ga priznaju doma pa je u svibnju ove godine održao prvu samostalnu izložbu u rodnom Zaprešiću

Alen Kasumović

 

Prošlo je nešto više od dvije godine od zadnjeg teksta o vama na In Portalu, pa nam recite što se sve dogodilo u tom razdoblju, privatno i profesionalno?

- Za početak, ne mogu vjerovati da je prošlo dvije godine, nekako brzo je to prošlo. Uglavnom, puno toga se dogodilo u tom razdoblju, ali zadržat ću se na recentnijim stvarima. U svibnju ove godine zaposlio sam se kao grafički dizajner u agenciji Webilum, to je velika novost za mene jer  baviti se samo umjetnošću u Hrvatskoj nije preunosno. Pitanje egzistencije je prevagnulo. Tražio sam nešto, razgledavao što se nudi i u jednoj grupi osoba s invaliditetom naletio na oglas ove agencije. Kad su čuli što sve znam, što sam završio i što sam radio, da sam i simultani prevoditelj za engleski i hrvatski jezik već 7-8 godina, da sam završio grafičku školu i da znam web dizajn, jednostavno su rekli da ne mogu raditi u pozivnom centru, na taj oglas sam se javio, nego su me zaposlili kao grafičkog dizajnera i super mi je na poslu, zanimljivo, dinamično, kreativno, uvijek nešto novo. Cijela potraga se isplatila i našao sam posao koji mi više nego odgovara.

Ove godine drugi put u karijeri izlagao sam u Miamiju i to je bilo jako lijepo iskustvo, obnavljanje starih poznanstava. Također, ove sam godine prvi put izlagao u Palma de Mallorci u Španjolskoj što mi je velika čast, zatim sam izlagao u Veneciji prvi put  u karijeri tako da sam stvarno ponosan i zahvalan za sva umjetnička postignuća i priznanja koja sam ove godine postigao. Jedna od najdražih i najvažnijih izložbi je moja prva samostalna izložba kao slikara u mom Zaprešiću, u Ogranaku Matice hrvatske u Zaprešiću koja je bila u svibnju ove godine i na nju sam posebno ponosan jer sam do sada samostalno izlagao samo kao fotograf. Jedna novinarka iz Londona se javila i došla pogledati tu izložbu što me jako iznenadilo, osjećao sam se počašćeno i drago mi je da ljudi izvana dolaze vidjeti moju samostalnu izložbu.

Alen Kasumović, izložba

 

Godine 2021. prvi put sam izlagao u Aziji, Indoneziji, u Yogyakarti na Bijenalu posvećenom umjetnicima s invaliditetom, čuli su za moj rad, kontaktirali su me i pozvali. Nisam fizički išao tamo, ali rad je išao i stekao sam kontakte za buduće suradnje. To je bio pravi proboj. Prošle godine sam izlagao i u Novoj Gradiški na grupnoj izložbi Sva lica Hrvatske, bila su izlaganja u Švicarskoj i zapravo puno je toga iza mene.

Imate iza sebe impresivne radove koji su izlagani diljem svijeta, kakve projekte, izložbe spremate?

- Trenutno radim na jednom projektu čiji je radni naslov Rat protiv slabih, ali više od naslova za sada ne bih otkrivao.  Nemam tu naviku dok je rad još u povojima. Reći ću samo da se radi o digitalnom radu, fotografiji, montaži, videu, a ostalo ćete doznati u samom procesu, nadam se uskoro.

Nedavno ste dobili Medalju Grada Zaprešića za svoj umjetnički rad i doprinos, podijelite s nama što vam ono znači?

- To je jedno veliko priznanje i nešto na što sam ponosan, uz ranije spomenutu samostalnu izložbu u Zaprešiću,  nakon izložbi po svijetu, povodom svojega rada i doprinosa dobio sam priznanje, Medalju Grada Zaprešića za postignuća u umjetničkom radu i javno priznanje što mi je posebno drago. Biti priznat u svijetu je odlično, ali kada vas vaša sredina potvrdi, e, to je nešto posebno.

Definitivno niste osoba koja se predaje kuknjavi, ali što vam trenutno nedostaje da bi vaš život i rad bio jednostavniji?

- Da, nisam tip osobe koja voli kukati, ali to ne znači da treba ignorirati probleme i praviti se da je sve okej, pogotovo ako je daleko od toga, a ono što moram istaknuti je podrška u vidu asistenata, odnosno, nedovoljna podrška. Za nekoga poput mene tko toliko radi i nema čime se ne bavim samo četiri sata asistenta dnevno, od ponedjeljka do petka, bez vikenda je sramota, ne znam što drugo reći, to je ponižavajuće. To je kao da vam društvo, država želi slomiti duh i nema nikakvog smisla. Nadam se da će Zakon o osobnim asistentima što prije i da će se senzibilitet prema osobama s invaliditetom promijeniti. Za tako nešto je stvarno vrijeme i navijam za to. Nema smisla da više toliko kaskamo za svijetom, da budemo desetljećima iza drugih. Nisam ja jedina osoba s invaliditetom koja radi, stvara, postiže i ima rezultate, ima nas još i zaslužujemo poštovanje, dostojanstvo unatoč tome sto izgledamo drugačije. Trebala bi biti i bolja podrška u pomagalima, smiješno je da ne možete dobiti kolica koja vam trebaju već se morate snalaziti tako da birate između aktivnih i elektromotornih kolica, a zbog načina života trebaju vam oboja. To bi doprinijelo mojoj i svačijoj samostalnosti, funkcionalnosti, produktivnosti.

Što biste poručili osobama s invaliditetom, posebno mladima koji još ne znaju što i kako bi u životu željeli raditi?

- Kao i ljudi bez invaliditeta, fokusirajte se na ono što imate, što znate, imajte što za ponuditi, ako vam idu jezici, učite jezike. Danas je svijet globalno selo i ako ne možete naći posao u svojoj sredini, nađite ga u svijetu i radite od kuće. Imajte puno izvora, znanja, vještina, sve vam dobro dođe. Svijet će se još više mijenjati, još više digitalizirati i ljudi imaju puno potreba za različite usluge i nemojte si dozvoliti da se obeshrabrite. Svatko danas, uz sve što pruža moderna tehnologija, može naći način da se 'proda'.

Anita Blažinović

 

Povezane vijesti