Naizgled je to nelogično, no Robert je kao alat za razvoj svog talenta koristio upravo svoju ‘drugačijost’. Davno je spoznao da je ograničenje koje ide uz invaliditet zapravo prednost za svakog umjetnika u nastajanju

 

Još nije pošteno ni zaplakao kada je došao na ovaj svijet, a već je sve krenulo po zlu. Majka mu je umrla pri porodu, no to je tek bio početak njegova životnog kuršlusa. Kao posljedica traumatičnog porođaja pojavila se cerebralna paraliza koja ga je vezala za invalidska kolica i predrasude nimalo prijateljski raspoložene okoline.

I tko zna kako bi Robert Softley završio da već kao dječak nije osjetio strast prema pisanju i scenskoj umjetnosti. Bio je uporan i ambiciozan, znatiželjan i poletan, a patrijarhalna sredina u kojoj je odrastao, točnije njegov rodni Edinburgh, ubrzo ga je počela promatrati kroz posve drugačiju vizuru.

Naizgled je to nelogično, no Robert je kao alat za razvoj svog talenta koristio upravo svoju ‘drugačijost’. Spoznaja da je ograničenje koje ide uz invaliditet zapravo prednost za svakog umjetnika u nastajanju, jer čovjeka sili da otkriva prazne niše u svojoj mašti i usput se bori s barijerama ugraviranim u glavama drugih, za njega je bilo nešto poput kreativnog velikog praska. Svemir mu je bio i ostao naklonjen.

Danas je Robert etablirana faca na škotskoj umjetničkoj sceni, s više od dva desetljeća iskustva u različitim i raznovrsnim ulogama - uključujući aktivista za prava osoba s invaliditetom, glumca i izvođača, pisca, umjetničkog ravnatelja te žestokog zagovornika jednakosti pristupa umjetnosti za ljude s različitim oblicima tjelesnih ili intelektualnih teškoća.

Njemu zahvaljujući, umjetnici s invaliditetom postali su predmetom interesa kulturnih institucija koje u posljednje vrijeme ulažu značajne napore i sredstva kako bi svoja djela predstavili široj javnosti.

Na kazališne daske Robert je zakoračio kao glumac još 2002., u predstavi 'Nothing Ever Burns Down By Itself' i od tada se pojavio u brojnim produkcijama i razvio vlastitu umjetničku praksu. Uz sve ostalo, godine 2011. dobio je rezidenciju Creative Scotland gdje je okupljao umjetnike različitih profila, tu je napisao nagrađivani komad 'If These Spasms Could Speak'. Ova je predstava, uzgred budi rečeno, bila hit programa Made in Scotland 2013., a potom je trijumfirala na međunarodnoj turneji u nekoliko zemalja, uključujući Brazil, Estoniju, Irsku i Indiju.

Ni to mu nije bilo dovoljno pa je diplomirao na Sveučilištu u Glasgowu i stekao magisterij iz poslovanja i menadžmenta, a nakon toga je imenovan za direktora organizacije za ravnopravnost ljudi s invaliditetom u umjetnosti koja djeluje diljem Škotske. Pritom njegova organizacija podržava pojedince i organizacije u umjetničkom sektoru ne praveći razliku u boji kože, zdravstvenom stanju ili društvenom statusu.

No njegova glavna uloga još se piše i tko zna kada će biti dovršena. Robert je naime otac blizanaca, dva sina, iz prvog braka, a s drugom ženom radi na tome da njegov škotski klan uskoro postane brojniji.

Poruka koju Robert šalje osobama s invaliditetom jednostavna je i čvrsta kao granit. Umjetnost je slijepa, ne pravi razliku između onih s invaliditetom i onih bez, ona izvire iz božanskog i samo se muzama klanja. A to ne poznaje ograničenja.

 

Objavljeno: 27.03.2023