Bdijenje za osobe s invaliditetom koje su bile žrtve 'krvavog milosrđa' svojih bliskih ljudi ovaj je mjesec organizirao i pastor Ryan Chaddick, u kapeli u Burbanku. Nakon molitve za duše pokojnika, čitala su se neka imena Amerikanaca koji su se od ovog svijeta oprostili užasnom smrću samo zbog invaliditeta

 

Bilo je to prije jednog desetljeća, slučaj je užasnuo organizacije koje okupljaju osobe s invaliditetom. George Hodgins, stanovnik gradića Sunnyvale, tada je imao 22 godine i jednu nezgodnu dijagnozu - autizam. Pomračena uma, njegova je majka uzela revolver i ustrijelila ga jednim metkom, a potom presudila i sama sebi.

Priča je jeziva sama po sebi, no što tek kazati za reakciju američkih medija koji su većinom pokazali visoku razinu suosjećanja za počiniteljicu nezamislivog zločina. Neki su komentirali da je to bilo 'ubojstvo iz milosrđa', žrtva je spominjana tek kao inicijalna kapsla za majčin živčani slom.

Mjesec dana kasnije, majka iz San Diega u kadi je utopila svog četverogodišnjeg autističnog sina. Je li ovu ženu na čedomorstvo potaknulo upravo 'medijsko žalovanje' za majkom koja je, sirotica, zbog svog autističnog sina čak morala počiniti samoubojstvo? Ili su to možda bili neki komentari na društvenim mrežama koji su izražavali 'razumijevanje za svaku majku koja odgaja dijete s invaliditetom'?

Kako god bilo, ovi su slučajevi prije više od deset godina potaknuli Zoe Gross, čelnicu organizacije Autistic Self Advocacy Network, da sa svojim istomišljenicima pokrene inicijativu za obilježavanje Nacionalnog dana osoba s invaliditetom koje su ubili članovi obitelji, rođaci ili skrbnici. Ovaj se dan obilježava u ožujku i sada ima i međunarodni karakter.

Bila je zgrožena činjenicom, kaže Zoe Gross, da u medijima žrtve nisu prikazane s dužnim pijetetom. Empatija je uglavnom bila rezervirana za počinitelj(ic)e.

Bdijenje za osobe s invaliditetom koje su bile žrtve 'krvavog milosrđa' svojih bliskih ljudi ovaj je mjesec organizirao i pastor Ryan Chaddick, u kapelici u Burbanku. Nakon molitve za duše pokojnika, čitala su se neka imena Amerikanaca koji su se od ovog svijeta oprostili užasnom smrću samo zbog invaliditeta. A ta je lista svake godine 'bogatija'. Čuti imena ljudi koje su ubili roditelji i drugi rođaci ili skrbnici. Slušati bijes ljudi s invaliditetom koji gube svoje živote od ruke onih koji su ih trebali čuvati i voljeti. Za luteranskog pastora Chaddicka, kao i za sve druge u kapeli, užas tih ubojstava nadilazi svako zlo ugravirano u ovaj svijet.

Prema analizi Statističkog ureda za pravosuđe, u Sjedinjenim Državama postoji gotovo četiri puta veća vjerojatnost da će osobe s invaliditetom postati žrtve nasilnog zločina nego osobe bez invaliditeta. A kad su žrtve, vjerojatnije je da će osobe s invaliditetom pretrpjeti nasilje od strane člana obitelji - uključujući roditelje - dvostruko više negoli od ljudi koje ne poznaju.

 

Objavljeno: 28.03.2023