Nacionalni dan invalida rada obilježen je tradicionalno i ove godine u Udruzi invalida rada Zagreba, čime ista daje svoj skroman doprinos ukazivanjem na važnost uvođenja i primjene preventivnih mjera zaštite na radu

 

Tom prilikom prisutnima su se obratili predsjednica UIR Zagreba Nada Vorkapić i predsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) Marica Mirić, koja je prisutne upoznala s aktualnim projektima koji se provode.

Kao što je i bilo za očekivati, pripremljen je bogat program, unutar kojeg je otvorena prigodna izložba radova od strane polaznika radionice crtanja i slikanja, pod nazivom 'Proljeće', a istu su predstavile volonterke u udruzi Ljiljana Smontara i Nada Katanec te su pozvale sve zainteresirane da im se pridruže u aktivnostima udruge.

S obzirom da se na isti dan obilježava i 54. godišnjica Sportskog društva invalida 'Hrabri', predsjednik istog Marijan Anić je održao predavanje 'Važnost sporta i rekreacije u životu osoba s invaliditetom', uz prisjećanje kako je započeo njegov život kao osobe s invaliditetom, kada je sa samo 15 godina stradao od mine i izgubio donje ekstremitete. Podsjetio je da je SDI 'Hrabri' osnovano 21. ožujka 1969. godine i kako je bio najmlađi član kad se svojevremeno priključio.

Potom je osvrt na Nacionalni dan invalida rada dao Ante Štulić, predsjednik Hrvatskog saveza udruga invalida rada, upoznavši prisutne sa samom poviješću proglašenja navedenog Dana, kao i s dugogodišnjom problematikom s kojom se OSI populacija i nadalje susreće. Da podsjetimo, Odluku o obilježavanju Nacionalnog dana invalida rada - 21. ožujka (Narodne novine broj 24/9) donio je Hrvatski sabor 2009. godine, i to kako bi se ukazalo na probleme osoba s invaliditetom, stereotipe i predrasude koji ih prate, s namjerom osvješćivanja javnosti o toj problematici. Nažalost, mnoge stvari i dalje se nisu pomaknule od početka, ali unatoč svemu borba i dalje traje da se ispravi sve ono što ne valja i da se izgradi društvo u kojem će se svi poštivati i imati prava.

Svoj zanimljiv govor Štulić je završio podsjetnikom na rečenicu koju bi svatko trebao imati pred sobom, a koja govori o tome da ako netko zatraži pomoć, a drugi mu je ne pruži, da se taj drugi ne bi više smio zvati čovjekom. Uistinu dobra misao da se zaista mnogi zamisle kad odlučuju o pravima drugih, a posebno OSI populacije. Ponekad ne treba puno - i samo lijepa riječ i osmijeh su dovoljni.

Ivica Lazić, inicijator osnutka udruge i jedan od osnivača iste, ispričao je iz prve ruke kako je to nekada bilo i kako se još uvijek nismo maknuli s mrtve točke u nekim stvarima. Naime, kao umirovljenik i sportaš s invaliditetom, itekako je svjestan ponižavanja koje osobe s invaliditetom i dalje trpe, a pogotovo kad su u pitanju ostvarivanja prava, koja pišu na papiru i odobrila ih je Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, ali još uvijek se ne mogu ostvariti. Kada se potakne pitanje tko je odgovoran za isto, loptica se prebacuje od jednog na drugog. No bez obzira na situaciju u društvu, Lazić je svojim životom pokazao da se treba boriti i da će na kraju ipak stići rezultati. Posebno je istaknuo u svom kratkom govoru kako se ponosi svojom obitelji, odnosno sa ženom, djecom i unučicama, koji su mu podstrek da samo ide naprijed. Vrlo je značajan njegov doprinos u sportu osoba s invaliditetom, a pogotovo dugogodišnji angažman u streljaštvu, kojim putem je krenuo i njegov sin Tomislav.

Potom je sve uzvanike pozdravila i dopredsjednica Udruge invalida rada Zagreba Branka Trzun-Makek, koja također kao i Lazić bilježi velika postignuća u streljaštvu. Ukazala je na potrebu sporta i rekreacije, u čemu ova udruga uvelike daje svoj doprinos.

Anamarija Lazić, voditeljica Stručne službe u Udruzi invalida rada Zagreba, neplanirano je zbog viška vremena prije izvođenja koncerta predstavila rezultate istraživanja na temu svog Diplomskog rada pod nazivom 'Kvaliteta života sportaša s invaliditetom'. Ukazala je, kao i prethodno Anić, na vrlo značajan doprinos sporta i rekreacije u svakodnevnom životu osoba s invaliditetom.

Svečanost je završila koncertom Pjevačkog zbora UIR Zagreba 'Kolibrići', koji je razveselio cijelu publiku, budući su imali priliku pjevati neke pjesme zajedno s izvođačima.

Ulaz je bio slobodan za sve zainteresirane građane, koji su i ove godine, njih negdje 60-ak, do kraja ispunili dvoranu i prilazne hodnike.

Za uspomenu je svatko od uzvanika dobio od UIR Zagreba trnovitu narančastu ružu, a upravo ta boja je izabrana je simbolizira toplinu, kreativnost i entuzijazam, ali i ohrabrujući poticaj invalidima rada u borbi sa svakodnevicom. Naime, upravo je cvijet ruža odabran kao zaštitni znak Nacionalnog dana invalida rada jer ukazuje na problem (ne)korištenja zaštitnih sredstava na radu. Usporedbe radi, unatoč ljepoti cvijeta, za ubiranje ruže potrebna su zaštitna sredstva. Tako je i na radu, a unatoč propisanim visokim kaznama poslodavci mjere zaštite na radu često ne provode ili ih provode, dok na kraju oba slučaja nerijetko dovode do nastanka invaliditeta. Stoga je stavljena velika važnost organizacije aktivnosti povodom obilježavanja Nacionalnog dana invalida rada, prilikom čega udruge invalida rada diljem cijele zemlje žele ukazati na važnost prevencije nastanka invaliditeta upravo provedbom propisanih mjera zaštite na radu.

 

Objavljeno: 28.03.2023