Danas smo nepravedno kritični prema glazbi Bijelog dugmeta

I s odmakom od tri desetljeća barem dva albuma idu u red pravih remek-djela ex-YU rocka: monumentalni romantičarski album “Bitanga i princeza” i “novovalovski” zabavan i ska-stičan “Doživjeti stotu”

Kada se danas govori o vremenu novoga vala često se njegovim junacima pripisuje bunt protiv najveće ondašnje rock institucije, Bregovića i Bijelog dugmeta. Nesumnjivo je dio zvijezda toga vremena (Rundek, Koja) imao određeni otpor prema glazbi koja je, istodobno posprdno i  neutralno, nazivana “pastirksim rockom” zbog naglašenih folk motiva na hard rock tkivu. No, kamo sreće da je Bijelo dugme bilo najveći problem tadašnje glauzbe. Uostalom, na vrhuncu novoga vala Dugme je tretirano s poštovanjem u Džuboksu (izlasku albuma “Doživjeti stotu” posvećen je cijeli temat), Bregović je producirao debi singl Idola “Retko te viđam s devojkama”, a bend je nastupao kao šlag na torti nekih od najvećih onodobnih zajedničkih koncerata (npr. tzv. Hipodrom).

Ovaj je uvod potreban da se novim generacijama ne bi bend smučio prije nego što ga imaju i priliku čuti kako valja. A najnovija se prilika za to ukazala objavljivanjem recesijskog box seta sa šest studijskih albuma Dugmeta iz ere Željka Bebeka (o jačanju fronte protiv onoga što je bend radio u kasnijim fazama, kao što je bilo legendarno Kremerovo trganje omota albuma “Pljuni i zapjevaj Jugoslavijo”, već bi se moglo razgovarati). Box set proglašavam recesijskim zbog dosta siromašne i problematično napravljene tehničke opreme kutije s kartonskim omotačima, ali i zbog, što je veliki plus, recesijske cijene - 6 albuma za svega 99 kuna!

I s odmakom od tri desetljeća barem dva albuma idu u red pravih remek-djela ex-YU rocka: monumentalni romantičarski album “Bitanga i princeza” i “novovalovski” zabavan i ska-stičan “Doživjeti stotu”, na kojem je Bregović pokazao svoju kameleonsku tendenciju i sposbnost za preživljavanjem, a kasnije i nadživljavanjem mnogih koji su “radili protiv njega”. No, ni prva tri albuma na kojima dominira tvrdi rock, tek katkad prenapadnih i seljačkih folk motiva, ne zaostaju puno. Štoviše, svjedoče o bendu koji je bio daleko napredniji od svojih suvremenika jalovo  umočenima u tzv. progresivističkim i vrlo blizak “Buldožerima”, kojima se naprednije rockerske snage klanjaju danas, jednako kao što su i jučer.