Miroslav Pelikan: Eruptivni kolor Mladena Žunjića

Slikarstvo Mladena Žunjića pripada današnjem vremenu i čovjeku, nositelju raznovrsnih razmišljanja i ideja, o svemu što pojedinac osjeća, čini u srazu ili susretu sa svijetom, ali i podložniku niza strahova, koje pak govore o neizvjesnosti sutrašnjice, u svakom smislu

 

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić, u posljednje je vrijeme privukao dosta radoznale pozornosti javnosti nakon nekoliko vrlo uspjelih izlaganja na skupnim izložbama aktualne domaće produkcije.

Doista, Mladen Žunjić je u nekoliko prigoda izložio vrlo zanimljive i duhu poticajne velike formate ulja i akrila, varirajući svoje omiljene motive ovalnih oblika koji se neprestano komešaju u srazu s oštrolikim tijelima u volumenu slike, u kojima možemo naslutiti privlačnu nagost ženskoga tijela ili nespretni ples Harlekina na sumornoj pozornici ili osjetiti nadolazeći uznemiruju nemir koji svakim trenutkom postaje sve veći i opasniji.

Žunjić je svoje ideje i emocije prenio na platno služeći se paletom eruptivnog kolora, vatrenim i neugasivim bojama, snažnim i silnim potezima kojima je suvereno prekrivao i zagospodario cijelom površinom platna, ne ostavljajući nepokriveni niti četvorni milimetar.

Ponekad Žunjić korist boju koju jednostavno šprica (pošprica) na platno, nastojeći svakom gestom ipak kontrolirati često nemoguću predvidljivost putanje i količinu izbačene boje.

Sudar boje s platnom rezultira ipak finim, preciznim rezultatom, koji jasno i nedvojbeno govori o primirenoj boji na bjelini površine u spletu dodira i kontakata gesti, koje katkada odaju dojam buketa poljskog cvijeća ili pak spomen na davni veliki prasak ili trenutka oslobođenosti, napokon dočekane ili šetnje kroz rascvjetali voćnjak, negdje u dubini svemira.

Riječ je o nizu slika koje nose izraziti optimizam, njihov nas kolor drži budnim, ne da nam sklopiti oči, ti su praskovi boja poput malih sunca, s malom ali stalnom svjetlošću.

U još jednoj varijanti. Žunjić vješto i odmjereno koristi tekuće akrile s kojima formira puno mirnije kompozicije, tiše i nježnije, slike u kojima dominiraju cvijetovi neobičnih boja.

Ponekad kombinira crno bijeli odnos, gdje na tamnoj površini uočavamo bijele vijugave linije (litografije) ili se pak na tamnoj povšini tamnine uočava žuto tijelo, kao znak životnosti, kretanja.

Slikar Mladen Žunjić realizirao je obiman i kompleksan opus, sastavljen od nekoliko naizgled raznolikih ciklusa u kojima prevladavaju pojedine boje ili cijele palete ili su posve svedenu samo na jednu ili dvije boje.

Opus Mladena Žunjića, posebice veliki formati ,od kojih mnogi slikari zaziru, strepeći od nesavladivosti nepodnošljivo velike površine, istaknut je posve opravdano u prvi plan.

Slikarstvo Mladena Žunjića pripada današnjem vremenu i čovjeku, nositelju raznovrsnih razmišljanja i ideja , o svemu što pojedinac osjeća, čini u srazu ili susretu sa svijetom, ali i podložniku niza strahova, koje pak govore o neizvjesnosti sutrašnjice, u svakom smislu.

Eruptivni kolor temeljna je karakteristika slikarskog opusa Mladena Žunjića, umjetnika koji s radošću stvara slike i cikluse, ponesen živošću i ljepotom svake pojedine boje.

Piše: Miroslav Pelikan