Razgovor s povodom: Akademska slikarica Mercedes Bratoš

Akademska slikarica Mercedes Bratoš (rođena je 1979. u Dubrovniku, diplomirala na Accademia di belle arti u Firenci, samostalno izlagala na brojnim izložbama u domovini i inozemstvu) istaknuta je pripadnica aktualne umjetničke produkcije. Ovih dana izlaže u Zagrebu.

 

Sredinom studenog izlažete u Galeriji zagrebačkog hotela Palace s Anom Jakić Divković. Riječ je o izložbi "Pričam ti priču".

- Točno. Ana i ja predstavit ćemo se publici kroz 20-ak radova pod nazivom "Pričam ti priču", gdje prikazujemo publici svaka na svoj način svoju priču. Priču kako je mi vidimo i kako je doživljavamo.

Slikarski kolažirate paralelne svijetove u njihovoj motivskoj povezanosti.

- Prije nego što krenem slikati, napravim negdje oko 50-100 skica. Koje su u stvari, ja bih rekla pravi kolaži. Tu se "igram". Iz raznih časopisa, novina i sl.ilustracija stvaram kolaž. Tako da na kraju odaberem određeni broj skica koje su najbolje povezane i krenem ih prenosit na platno, realizirati.  Onda nastane jedan ciklus radova. 

Kompozicije slika su slojevite, složene.

- Na svakoj slici osim kolažiranja bitna je i kompozicija. Na sve treba dobro promisliti kako nešto staviti, ukolažirati da to dobro estetski izgleda, naravno i uskladit boje. Kompozicija i kolaž ne idu jedno bez drugoga. Tako da često na djelima su složene kompozicije. Pogotovo ako je prisutna i fotografija. 

Sintetizirate prošle trenutke i podsvjesnog i iracionalnog.

- Kad radim jedan ciklus i slikam jednu sliku, uvijek je u njoj prisutan dio mene onog podsvijesnog i iracionalnog. Na taj način oslobađam sebe od nekih lijepih, a nekad možda i teških, tmurnih ili loših dana. Teško mi je o tome govoriti, to jednostavno dođe samo iz mene.

Zanima vas odraz s druge strane

- Kad govorim odraz s druge strane, mislim na to da se rijetko tko od nas, pogleda u ogledalo i doslovno vidi sebe. Razmisli o tom danu, o nekoj situaciji i sl. Često znamo reći "drugi je kriv", a prije toga se ne pogledamo s druge strane.

Tehnika izloženih radova.

- Isključivo radim s akrilnim bojama. Nekad je u kombinaciji, tuš, kreda, ugljen i print fotografije. Instalacije, video i glazbu također znam izložiti, a koje su usklađene sa slikama. I tako opet stvorim jednu priču.

Puno izlažete u zadnje vrijeme.

- U zadnje vrijeme sam sudjelovala na par projekata, koje uključuju i skupne izložbe. Imala sam i koju samostalnu. Nekako bi rekla jedna vuče drugu...

Što je ključ vašeg pristupa motivu, umjetnosti?

- Ja bi za svoja djela rekla da su ona figurativno apstraktna. Što znači da na svakoj slici je naslikan jedan "figurativan element". Bila riječ o stolici, portretu, životinji ili sl. U tom dijelu pristupam figurativno, "realistično".

Što je novo u atelijeru?

- Slikanje mi je jedan pomak od svakodnevice. Mogu reći hrana, lijek, terapija..  pobjegnem u svoj svijet. Svakodnevno nešto stvaram, kreiram, kolažiram. Nedugo sam završila jednu dosta veliku sliku s kojom ću uskoro završiti još jedan ciklus. Sad se pripremam za novu izložbu koja mi je na vratima. 

Planovi, izložbe, monografije?

- Planova uvijek imam. Doziram ih. Nekako u granici. Što mogu i koliko mogu u trenutku. Vrijeme brzo prođe, tako da se ravnam s tim. Izložbe su jedne od planova, koje ću slijedeće godine i realizirati s novim ciklusom. Monografija je trenutno malo daleko od mojih trenutnih planova. Treba još proći vremena za takvo nešto, što ne znači da se neće realizirati.

Razgovarao: Miroslav Pelikan