Predstava "Kako smo preživjele", premijerno odigrana u četvrtak navečer pred punim gledalištem Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM), autorski je projekt mladog bosanskohercegovačkog kazališnog redatelja Dine Mustafića u kojemu na nov način, kroz žensku vizuru, promišlja nedavnu prošlost prostora bivše Jugoslavije.

Predstava je nastala prema motivima eseja poznate hrvatske književnice, publicistice i feministice Slavenke Drakulić iz njezinih knjiga "Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali", "Balkan ekspres: Fragmenti druge strane rata" te "Cafe Europa: život nakon komunizma".

Ideja je redatelja Mustafića i dramaturginje Željke Udovičić Pleština bila književni jezik Slavenke Drakulić pretvoriti u scenski kroz intimna promišljanja osam glumica koje utjelovljuju osam različitih karaktera žena koje su, svaka na svoj način, proživjele određeno povijesno razdoblje.

Ta se njihova stvarna intimna sjećanja isprepleću s motivima Drakulićkinih književnih predložaka, stvarajući mozaik satkan od događaja i sjećanja na događaje koji su ih obilježili od doba komunizma, rata koji je u 90-tim godinama prošloga stoljeća poharao Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, tranzicije koja je uslijedila, te pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, ovdje prikazanog kao ironijski zaključak jednog turbulentnog vremenskog razdoblja.

Na pozornici prekrivenoj sagovima koji svaku epohu obilježavaju drugačijom bojom – crvenom, crnom, te žutom, koju na kraju dopunjuje europska plava – glumice Katarina Bistrović-Darvaš, Nataša Dorčić, Jadranka Đokić, Doris Šarić-Kukuljica, Ksenija Marinković, Urša Raukar, Lucija Šerbedžija i Nina Violić u neprekidnom kolopletu priče i scenskih aktivnosti stvaraju vlastitu povijest sastavljenu od sličica iz njihovih života i prepoznatljive Drakulićkine literarne poetike.

Sve to dopunjuju kostimi Doris Kristić koji asociraju na svako pojedino razdoblje te glazba Mate Matišića, koju izvodi zajedno sa Stanislavom Kovačićem a koja često duhovitim stihovima na prepoznatljivu melodiju evocira određene društvene vrijednosti i uvjerenja.

Predstava počinje solilokvijem Jadranke Đokić kojim uvodi kao temu fenomen kolektivnog pojma "mi" nasuprot pojedinačnog (i poželjnog) "ja", što je jedan od lajtmotiva koji se provlači kroz čitavu predstavu.

Interpolirajući jedna drugu, modificirajući kroz svoje pojedinačne ispovjedi zajednički iskaz, glumice-karakteri razvijaju mrežu kolektivnog sjećanja, odnosno, traume.

Pritom je velik naglasak stavljen na žensku komponentu, no zapravo je čitava predstava napravljena kao parodija jednog vremena, s namjerom da propita prošlost ali i nasmije i zabavi.

Dinamična je i povremeno vrlo duhovita, što je premijerna publika ZKM-a i prepoznala, nagradivši glumice i autorski tim velikim pljeskom i ovacijama. Najveći je aplauz dobila sama Slavenka Drakulić koja je, uz brojne druge uglednike iz kulturnog i političkog života, nazočila predstavi.

Hina

Foto: Nina Đurđević/PIXSELL

Objavljeno: 09.05.2014