Intervju, Aljoša Šerić: Nedopustivo je da osobe s invaliditetom ne mogu uživati u dobrim koncertima

Frontmen grupe Pavel čitateljima In Portala otkriva kako je spojio glazbu i odvjetnički posao, kako je doživio četverostruku nominaciju za nagradu Porin, te koja je njegova uloga u najgledanijem glazbenom showu The Voice

 

Osim što ste plodan autor pjesama, također ste i odvjetnik. Što vam je zahtjevnije i izazovnije - napisati pjesmu ili pripremiti se za sudski proces?

- Jednako je izazovno, i pisanje pjesama i rad na nekom predmetu zahtijevaju temeljitost i predanost. Isto tako, iskustvo te čini boljim, vještina se brusi samo i jedino ponavljanjem, pokušaji/pogreške i tako ukrug.

Vaše su pjesme pune ljubavi, mislite li da je u današnje vrijeme moguće iskreno voljeti?

- Naravno, jedino tako i jest moguće, ukoliko postoji i zrno kalkulacije ili neiskrenosti ljubav se povlači. Ljubav nema veze s vremenom u kojem jesi, događa se u najnemogućijim uvjetima i okolnostima. Ne vidim po čemu bi naše socio-ekonomske prilike bile tako neprilične za ljubav.

Dobitna kombinacija: Aljoša s Antonijom dijeli brak i bend

U Pavelu je i vaša supruga Antonija. Mislite li da je to dobitna kombinacija koja je 'skrivila' uspjeh Pavela?

- Apsolutno, time što je negdje preuzela prvi red napada napravila je to da i oni koji eventualno ne mogu smisliti moju pojavu ili boju glasa skopčaju da ipak radimo dobre pjesme.

Album "I mi smo došli na red" hrvatska je publika jako dobro prihvatila, a posebno su dobro odjeknule pjesme "Autentično osrednji“ i "Čuvaj me“. Jeste li očekivali takav uspjeh? Moram priznati da mi je "Čuvaj me“ jedna od najboljih pjesama posljednjih godina, a koje su pjesme s albuma vama drage?

- Hvala lijepo na sviđanju, teško mi je izabrati jednu, album je još friški pa nemam potreban vremenski odmak, ali, eto, ako bih bio prisiljen izabrao bih "Dobro je da sam bivši“. Uspjeh je teško predvidjeti. Imam dovoljnu razinu samouvjerenosti da se usudim procijeniti je li neka pjesma dobra ili nije, ali da idem tako daleko i prognoziram hoće li se nešto zavrtiti u eteru i kako će publika reagirati, na to se ne bih nikad usudio.

Godina 2014. Pavel je pozicionirala u sam glazbeni vrh. Je li to primjerena satisfakcija za godine rada koje ste uložili u stvaranje i pisanje pjesama?

- Već sam deset godina aktivan u glazbi ako samo gledamo diskografske godine, prvi album Ramireza je izdan 2004. godine, tako da ne mogu reći da nije zasluženo, ali načekali smo se svakako. Zato je i slatko.

Pavel je u četiri kategorije nominiran za glazbenu nagradu Porin, a među njima su dvije najatraktivnije - za album i pjesmu godine. Imate kvalitetnu konkurenciju, ipak nadate li se Porinu u navedenim kategorijama?

- Već smo treću godinu zaredom nominirani za Pjesmu godine, ali i ove godine ga nećemo osvojiti, jer će Porina dobiti Vatra i to potpuno zasluženo. Već sama nominacija je priznanje po sebi.

Glazbeno-odvjetnička obitelj: Aljoša sa sestrom Ninom i tatom Brankom

Devedesetih su godina hrvatsku rock scenu činili Laufer, Pips Chips & Video Clips, Majke, Psihomodo pop, Prljavo Kazalište, Let 3, Hladno Pivo i Stampedo. To su oni najistaknutiji, no koga ste vi u to vrijeme slušali?

- Ponešto od svega gore nabrojanog, ali u to vrijeme najviše U2, REM, Radiohead, Suede, Blur.

Zahvaljujući Pavelu i Vatri hrvatski rock se počeo buditi, smeta li Vas što mladi danas slušaju na glazbu upitne kvalitete? Što bi trebalo napraviti da se ponovi novi val ili za takvo što danas nema publike?

- Novi val se ne bi ni onda dogodio da je bilo interneta ili ovoliko izbora i distrakcija kao danas. S tih nekoliko medija koji su se nudili mladeži mogao si lako i uspješno kontrolirati njihovim slušalačkim navikama. Dakle, neće se ponoviti nikakav Novi val, niti je potreban, ovako je sasvim OK, kao velika tržnica. Sve je dostupno odmah, sada, od srpskog folka do afričkih plemenskih zborova, nek svatko sluša što hoće.

Posljednjih nekoliko vikenda na državnoj televiziji emitira se glazbena emisija The Voice a vaš prijatelj i kolega Ivan Dečak jedan je od mentora. Kako ste zadovoljni dosadašnjim kandidatima i biste li voljeli imati priliku s nekim od njih surađivati?

- Upravo sam i ja savjetnik Ivanu u showu i surađujem u emisiji kao glazbeni producent, tako da sam prilično involviran u priču. Ima sjajnih pjevača, posebnih glasova i zahvalan sam što postoji takav format i što ga je HTV preuzeo, jer nije 'frikoidan' i stavlja naglasak samo na dobro, na pozitivno.

Imate li osobnih iskustava vezanih za osobe s invaliditetom?

- Imam jednog kolegu koji je vezan za kolica, ali ga to ne sprječava da bude izvrstan odvjetnik, i to vrlo aktivan na sudu. Dakle nije pošao linijom manjeg otpora pa se uhvatio samo sklapanja tužbi i žalbi, dapače, bira svaku priliku da se pojavi u sudnici. To je i jedino ispravno razmišljanje.

U društvu jednakosti, nažalost ipak nismo svi jednaki. Osobno sam tome svjedok kao osoba s invaliditetom. Dom sportova, gdje se najčešće održavaju veći koncerti nije prilagođen ljudima u kolicima, a da ne govorimo o manjim dvoranama ili prostorima. Kako komentirate da su osobe s invaliditetom zbog neprilagođenosti dvorana zakinute za brojne koncerte?

- To je nedopustivo, žalosno je da Grad ponekad nema dovoljno sluha za one zakinute, da ne razmišlja kako omogućiti jednako zadovoljstvo svim svojim građanima, pogotovo kad je u pitanju glazba i uživanje u njoj, ne postoji medij koji tako uspješno transformira svijet i okolinu, koji tako duboko utječe na emocije kao što je glazba.

Razgovarao: Marko Damjanović

Foto: Marko Lukunić, Marko Prpić/PIXSELL


 

 

 

Povezane vijesti