Žena sam s invaliditetom, uskoro ću postati majka, a uz neopisivu sreću osjećam i strah od roditeljstva

PITANJE: S. R. (22) Odgajana sam u tradicionalnoj obitelji, dobila puno pažnje i pomoći neophodne zbog invaliditeta s kojim sam rođena, ali još uvijek sam jako nesigurna.

 

Roditelji su učinili sve što je trebalo da me uključe u društvo, ispune moje potrebe u smislu školovanja, odricali su se vlastitih želja zbog mene. Zahvalna sam im, ali nedostajalo mi je dodira, razgovora, smijeha i ljubavi koju sam viđala u drugim obiteljima. Javljam se jer ću uskoro i sama biti mama. Veselim se, ali istovremeno i bojim. Želim da moje dijete izraste u samopouzdanu i otvorenu osobu.

Gledam djecu i pitam se kako su neki već sada maleni i sigurni u sebe, a neki preplašeni i izgubljeni kao što sam ja oduvijek. Dajte mi neki savjet kako odgojiti samopouzdano i veselo dijete koje će izrasti u odgovornu i sretnu osobu?

ODGOVOR: Djeca se rađaju s jakim samopouzdanjem, no kako odrastaju mijenja se i njihovo samopouzdanje. O roditeljima ovisi hoće li ga izgubiti ili osnažiti. Jedan od vaših najvažnijih roditeljskih zadataka  je pomoći djetetu da razvije samopouzdanje i lakše kroči kroz život jer vjeruje da može uspješno izaći na kraj sa svim izazovima u životu.

Djeca s visokim samopouzdanjem ne boje se izazova, novih stvari ni promjena, a djeca s niskim samopouzdanjem obično su povučena, nesigurna, ne vole promjene, nove zadatke ni izazove. Teško se nose s kritikama, neuspjehom i pogreškama. Roditelji su prvi koji djetetu mogu pomoći da se osjeća sposobno i samouvjereno, vrijedno i voljeno.

Pomoći djetetu razviti zdravo samopouzdanje nije nimalo lak zadatak, a greške dovode do dana kada nas iznenadi izjava djeteta kojom odaje nedostatak samopouzdanja ili nas pak uplaši prevelika doza egocentričnosti tog malog bića.

Sve što se djetetu desi u prve četiri godine života utiče na njega više nego stvari koje proživljava kasnije. Veoma je važno da ih od rođenja obasipate s mnogo topline i razumijevanja kako bi shvatili da su voljeni i samim tim će im se izgraditi njihovo samopouzdanje.Pod brigom, ljubavlju i razumijevanjem se ne podrazumijevaju samo hrana i mijenjanje pelena. Neophodni su osmijesi, maženje, razgovor, pohvala, tješenje, smijanju, zezanje i igra. Djeca će biti spremnija za život ako budu imala utisak da ljudi vole provoditi vrijeme s njima.

Mala djeca možda neće uvijek shvatiti što im želite poručiti svojim ponašanjem i zato je veoma važno da svoje osjećaje pretočite u riječi. Što im više budete govorili da ih volite, to će biti bolje za njih.

In Portal

 

Povezane vijesti