Kao dijete s invaliditetom bio sam mezimac svojih roditelja, no to nije bilo dovoljno da osjetim istinsku sreću

PITANJE: D. Š. (35) Rođen sam kao najmlađi sin i usto s invaliditetom. Roditelji su mi se posvetili maksimalno, što sam vidio tek u odrasloj dobi. Kao dijete navikao sam uvijek biti na prvom mjestu, a razmišljajući o tom vremenu pamtim njihovo zanemarivanje brata i sestre.

 

Ostao sam živjeti s roditeljima, brat i sestra imaju svoju obitelj, ali rijetko nas posjećuju. Ti susreti su puni neke gorčine i netrpeljivosti. Žao mi je, ali ne znam kako i može li se uopće naš odnos popraviti? Ne mislim da sam kriv što me ne podnose, ako to tako mogu definirati. Ako imam brojne prijatelje, ne razumijem zašto brat i sestra ne mogu imati bolji odnos sa mnom? Tko je onaj koji treba tražiti oprost u ovoj obiteljskoj situaciji?

ODGOVOR: Neslaganje i loši odnosi braće i sestara su česta, iako se o njima ne govori . Očekivano je i normalno s braćom i sestrama biti u dobrim odnosima.  Oni su nam obitelj i očekuje se da na njih možemo uvijek računati što u stvarnosti i nije tako.

Ljubav među braćom i sestrama osnažuje se odgovorom roditelja na konflikte situacije. Prihvatite da vaši braća i sestre ne vide stvari na način na koji ih vi vidite. Ako ste vi bili miljenici roditelja, vama su dali najviše vremena, ljubavi, pažnje i sebe tada priznajte da razlog postoji. Ponekad samo priznavanje činjenice može napraviti veliku razliku. 

Pomirenje i ponovna izgradnja zdravog i dobrog odnosa nije lak posao. Prvo razlučite radite li to jer to zaista želite ili mislite da biste trebali imati dobar odnos s braćom i sestrama. Potrebno je imati dovoljno vlastitih razloga kako biste se uspješno probili kroz taj proces jer je moguće da imate više loših početaka pomirenja, brojne nesporazume i to može potrajati više godina.

Nerealno je očekivati da ćete odjednom postati najbolji prijatelji s bratom ili sestrom s kojima ste se čuli jednom godišnje? Pretvoriti otuđenje u odnos u kojem možete biti pristojni jedno prema drugome napredak je od 100 posto.  

Pokušajte ne biti perfekcionisti i prihvatite da s braćom i sestrama nećete biti intimni kao s prijateljima. Budite spremni i na to da su neke veze toliko potrgane da se ne mogu popraviti. Nije sve u oprostu. Važno je pokušati razumjeti drugu stranu što onda može olakšati prelazak emocije netrpeljivosti u neku manje tešku emociju.

In Portal

 

Povezane vijesti