Odrastala sam s majkom koja se sramila mog invaliditeta, a nož u leđa zabio mi je moj vjerolomni partner

PITANJE: V. T. (40) Imala sam težak život. Odrastala sam bez oca i s majkom koja je pokušavala biti jaka. Sramila se mog invaliditeta, iako to nikada nije priznala.

 

Možda sam zbog toga toliko čeznula za vlastitim domom i muškarcem kojem mogu vjerovati. Upoznala sam ga i stvorila dom koji mi je bio svetinja. Odnos s partnerom mi se mijenjao postepeno. Strast je hlapila koliko god se ja trudila ulagati kako bi nam odnos bio na razini na kojoj mi to želimo.

Mislila sam da su odanost i međusobno poštovanje u odnosu ključ za vjernost. No, saznala da partner već duže vrijeme ima vezu s djevojkom koju i osobno poznajem. Čak smo bile i prijateljice. Nakon svega, kako i dalje vjerovati u ljubav, zajedništvo i prijateljstvo? Jesam li bila naivna vjerujući da se meni prevara ne može dogoditi? Osjećam se slomljeno, prazno i pitam se kako dalje?

ODGOVOR: Na nevjeru se gleda kao nešto vrlo loše, nemoralno i s velikom osudom. Ipak, jako je puno nevjere u odnosima, laži, skrivanja i prevara. Kako među partnerima, tako i među prijateljima. Puno se priča o tome da strast s vremenom opada u odnosu, da si postajemo poznati, stari, dosadni. No, na to možemo gledati i iz druge perspektive ako nam je temeljna vrijednost međusobno poštovanje i odanost. Ljudska je potreba pripadati nekome, a to uključuje odanost. Strast možemo održavati živom i ona vrlo vjerojatno nikada neće biti snažna kao u samom početku. No, niti nesigurnost, neizvjesnost, moguća zabrinutost nisu više prisutni. Imamo osjećaj sigurnosti jer poznamo osobu do koje nam je stalo, dijelimo mnogo toga što smo zajedno doživjeli i to nas sve povezuje i daje osjećaj pripadanja.

Upravo iz tih razloga se odlučujemo biti vjerni i odani toj jednoj osobi jer jedino kroz iskrenost, otvorenost, međusobno poštovanje i odanost možemo zaista zadovoljiti svoju potrebu za bliskošću i pripadanjem. Moguće je da nismo s pravom osobom, no tada je puno vrjednije to si i priznati i raskinuti takvu vezu kako bismo imali prostora pronaći nekoga kome želimo biti privrženi i odani.

Prevareni ste i ne čudi što se osjećate potpuno prazna, iznevjerena i izvan sebe. To je vrlo teško mjesto, no iz njega se može jedino naprijed. Jedini put je krenuti ispočetka otkrivati sebe, ispuniti se onime tko mi zaista jesmo, što volimo, što nam je važno. Jednom kad dođemo do točke ispunjenosti, možemo živjeti život punim plućima, bez žaljenja i čisti, neokaljani.

In Portal