Zbog invaliditeta koji mi je odredio život mogu prepoznati strah od bolesti

PITANJE: V. O. (33) Imam prijateljicu kod koje sam primijetila da slabije čuje. Ona je starija od mene i tvrdi kako umišljam, a i s godinama je normalno da sluh slabi.

 

Zbog invaliditeta koji mi je odredio život - naime, krećem se u kolicima - imam već dovoljno iskustva i mogu prepoznati strah od bolesti. Mislim da je kod nje problem u tome. Trebam li je navesti na odlazak liječniku ili je ona u pravu?

ODGOVOR: Mnogi nisu svjesni da im sluh oslabljuje, ili to zanemaruju. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, kad ljudi shvate da imaju probleme sa sluhom, većina njih ništa ne poduzme odmah, nego protekne čak pet do osam godina dok napokon odluče potražiti stručnu pomoć. Zašto ne slušamo signale koje nam šalju naše uši i ne djelujemo odmah kako bismo spasili sluh? Naime, još uvijek je uvriježeno mišljenje da je gubitak sluha neminovan sa starenjem. Takvim rezoniranjem ne uviđaju se dalekosežne posljedice oštećenja sluha na svakodnevni život. Mnogima je najveća prepreka strah da će zbog nagluhosti biti stigmatizirani kao nesposobni i neprivlačni. A raširene su i predrasude da su slušni aparati ružni i nezgrapni. No, u današnje vrijeme oni su toliko tehnološki napredni da se izrađuju po mjeri i gotovo su neprimjetni.

Gubitak sluha može biti blag, srednji ili težak, odnosno privremen ili trajan. Bolesnike sa simptomima gubitka sluha treba uputiti otorinolaringologu koji će izvršiti otoskopski pregled.  Ako se radi o običnoj ušnoj smoli koja blokira prolaz zvuka, ispiranje uha vodom obično rješava problem. No ako na gubitak sluha nije utjecala bolest uha, već nešto drugo, bolesnike valja uputiti odgovarajućem specijalisti/specijalistici.

In Portal