Muškarac s invaliditetom koji je postao teški ovisnik o drogama

PITANJE: S. Z. (47) Suprugov brat, koji ima tjelesni invaliditet, nakon smrti roditelja došao je živjeti u našu obitelj. To nam se činilo kao najbolje rješenje, iako su mnogi predlagali starački dom.

 

On je osoba koja ima ozbiljan problem s ovisnošću o narkoticima. Bio je na liječenju više puta, ali uvijek pronalazi način da dođe do droge. Suprug i ja sve smo to saznali nakon što je počeo živjeti s nama. Voljeli bi mu pomoći da se izvuče iz te ovisnosti. Odgovorite nam kako se liječenje provodi u RH? Koliko traje? S obzirom na to da je on stekao invaliditet nakon što je više puta bio u programu liječenja ovisnosti, zanima nas koji su kriteriji za ulazak u program neke terapijske zajednice?

ODGOVOR: Sustav liječenja ovisnosti u RH temelji se na mreži bolničkog i izvanbolničkog tretmana. U tretmanu ovisnika nužan je multidisciplinaran pristup radi sveobuhvatnog i što učinkovitijeg liječenja, rehabilitacije i reintegracije liječenih ovisnika u društvenu zajednicu. U tretman su, ovisno o individualnim potrebama i vrsti tretmana, uključeni psihijatri i liječnici drugih specijalizacija koji su dodatno educirani iz područja mentalnog zdravlja i ovisnosti, psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi, liječnici obiteljske medicine i druge specijalizirane zdravstvene djelatnosti, radni terapeuti i volonteri.
Kod većine bolesnika liječenje i rehabilitacija ovisnosti je dugotrajan, često i doživotan proces, koji se temeljno provodi kroz izvanbolničke specijalizirane programe uz usku suradnju s liječnicima opće medicine.
Ovisno o fazi bolesti, mnogim ovisnicima potrebno je povremeno osigurati hospitalne intervencije u specijaliziranim bolničkim programima. Jednako tako važno je ovisnicima osigurati posebno prilagođen pristup u slučaju potrebe hospitalnog liječenja mnogih somatskih i psihijatrijskih bolesti koje mogu, ali i ne moraju biti etiološki povezane s uzimanjem droga.

Najvažniji postupci programa liječenja ovisnika su: farmakoterapija (za opijatske ovisnike primjena opijatskog agonista – metadona i buprenorfina), psihoterapija ovisnosti, obiteljski suportivni i psihoterapijski postupak, edukacija o bolesti i učenje strategija za prevenciju recidiva, prevencija infekcija (HIV, virusni hepatitisi, sifilis) što uključuje i testiranje, socijalne intervencije, potpora mjerama socijalne reintegracije, kontrole urina na prisutnost metabolita droga, terapija komorbiditeta, briga o somatskom zdravlju te korištenje programa samopomoći (suportivni programi NGO sektora, klubovi liječenih ovisnika i drugi).

U Republici Hrvatskoj, osim bolničkog i izvanbolničkog liječenja i psihosocijalnog tretmana ovisnika o drogama koji se provode u zdravstvenom sustavu, već dugi niz godina pojedini oblici psihosocijalnog tretmana ovisnika provode se i u terapijskim zajednicama i domovima za ovisnike, ali i u sklopu pojedinih udruga koje pružaju različite oblike psihosocijalne pomoći i tretmana ovisnicima i njihovim obiteljima.Kriteriji za ulazak u programe pojedinih terapijskih zajednica koje su ustrojene kao udruge i vjerske zajednice propisani su statutom terapijske zajednice, dok je za ulazak u terapijske zajednice koje djeluju kao domovi (ustanove) socijalne skrbi potrebno rješenje Centara za socijalnu skrb.

Autor: In Portal

 

Povezane vijesti