Jesu li normalne moje reakcije na traumatske događaje?

PITANJE: K.K. (43) Tijekom života preživjela sam nekoliko teških traumatskih događaja kao žrtva, a među njima su bila i dva kaznena djela, zbog čega mi je bio ugrožen život, koji se nakon toga preokrenuo naglavačke. Osoba sam s invaliditetom, a postojeće dijagnoze su se uslijed svega žestoko razbuktale.

Žena u panici, ilustracija.

 

Zbog jakih stresova u međuvremenu sam morala izvaditi žuč i žučne kamence. Totalno sam se promijenila, a i dalje nosim u sebi nepodnošljivu bol, tjeskobu i patnju zbog niza nepravdi na koje sam naišla. Nemirna sam, rastresena, često zaboravljam neke stvari, a tek nedavno sam počela napokon gasiti lampu i televiziju po noći. Ne mogu se na ništa skoncentrirati, izgubila sam totalno volju, kao i vjeru u ljude, jer nakon nemilog događaja mnogi su me povrijedili i okrenuli mi leđa kao da nosim kugu. Povukla sam se u sebe i svoju osamu. Često se zbog svega znojim, imam probavne smetnje i pretjerano jedem, stalno sam kronično umorna, a mišići su mi totalno napeti i bolni. Ipak, koliko god bila teška situacija, pokušavam se pronaći u cvijeću i biljkama, koji me zaista uvijek nanovo razvesele. Jesu li normalne moje reakcije na traumatski događaj?

ODGOVOR: Trebate zapamtiti da su to normalne i uobičajene reakcije na stresnu situaciju, te su dio prirodnog procesa suočavanja s traumom i zbog toga ih ne treba ni pokušavati izbjeći. Prošli ste mnoge različite faze, a i dalje ćete ih prolaziti. Sve u svemu, tu ste gdje jeste, prošlost ne možete promijeniti, ali zato možete živjeti ovo danas što imate i uživati u svakom trenutku. Cvijeće i biljke su odličan izbor, jer uvijek nanovo iznenađuju.

Inače, reakcije žrtava na traumatski događaj uključuju promjene u načinu razmišljanja i ponašanja, koje treba prihvatiti kao dio prirodnog procesa suočavanja s traumom.

Kao što je istaknuto na Središnjem državnom portalu, kazneno djelo je za žrtvu težak i stresan događaj na koji organizam reagira velikom žestinom i na svim razinama - tjelesnoj, misaonoj i emocionalnoj. Zbog toga dolazi do niza promjena u načinu razmišljanja i ponašanja, koje su uobičajene reakcije na pretrpljenu traumu.

Emocionalne reakcije uključuju: brigu za vlastitu sigurnost i sigurnost bliskih osoba; strah da bi se sličan događaj mogao ponoviti; tugu, ljutnju, razdražljivost, a često i osjećaj krivnje jer kao žrtva mislite da ste nešto mogli učiniti ili da ste nešto učinili pogrešno; stid zbog bespomoćnosti, jakih emocija ili potrebe za pomoći; tjeskobu i zbunjenost.

Misaone reakcije su najčešće: rastresenost i nedostatak koncentracije; često sjećanje na događaj i potreba da govorite o tome; gubitak interesa za aktivnosti koji su vam prije bile zanimljive; zaboravljivost; osjećaj besmisla i pesimizam.

Tjelesne reakcije na traumu su: probavne smetnje, gubitak teka ili pretjerano uzimanje hrane; mučnina i glavobolja; stalni umor; noćne more i problemi sa spavanjem; neodređene pritužbe i bolovi; mišićna napetost; pretjerano znojenje.

Posljedica traumatskog događaja mogu često biti i promjene ponašanja - poteškoće u kontroliranju agresije, sklonost osamljivanju ili pretjeranoj ovisnosti o drugim ljudima i smanjenom sudjelovanju u uobičajenim aktivnostima.

Autor: In Portal