Briga o roditeljima uz nemogućnost bolovanja

PITANJE: U redakciju nam se javila čitateljica D. D. (50) iz Zagreba, koja pita kada će se promijeniti zakon po kojem bi napokon nakon svih godina mogla ostvariti bolovanje na svoju majku, koja je teški bolesnik nakon moždanog udara i nekoliko padova te niza dijagnoza.

Žena gura stariju osobu u kolicima, ilustracija.

 

Kako nema nikog od rodbine i sama se snalazi s majkom kroz sve godine, postoji li ikakva šansa da se pomogne u ovakvim slučajevima u kojima se stari roditelji moraju ostavljati sami kod kuće, a kad se razbole, doktori nemaju mogućnost dati bolovanje njihovoj djeci koja rade po cijele dane i jedini brinu o njima?

ODGOVOR PRAVOBRANITELJICE ZA OSOBE S INVALIDITETOM: Opisana situacija nažalost nije iznimka i znatan broj osoba koji imaju starije i teško bolesne roditelje o kojima skrbe nalaze se u istovjetnoj nezavidnoj situaciji. Važeći Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ne predviđa mogućnost bolovanja u slučajevima potrebe njege teško bolesnih roditelja i prema našim saznanjima ne postoje naznake da bi se ovaj propis u tom smislu mijenjao. Međutim, čak i kada bi bilo moguće ostvariti bolovanje u slučaju Vaše čitateljice, ovakvo rješenje ne bi zadovoljilo stvarnu potrebu za dugoročnom brigom bolesne majke i za vrijeme rada čitateljice. Nažalost, niti u sustavu socijalne skrbi nema cjelovitog rješenja u smislu osiguravanja usluge pomoći koja bi se sukladno individualnim potrebama majke pružala u njezinom domu. Iako po Zakonu o socijalnoj skrbi postoji socijalna usluga pomoći u kući, ova vrsta usluge nije dostatna za osobe s većim zdravstvenim teškoćama. Jednako tako, mogućnost osiguravanja pomoći i njege u kući u zdravstvenom sustavu, obzirom na propisana ograničenja, ne bi zadovoljilo očevidne potrebe za višesatnom dnevnom skrbi. Slučaj Vaše čitateljice potvrđuje goruću potrebu razvoja usluga podrške u vlastitom domu na što upozoravamo godinama.

Invaliditet ili teško zdravstveno stanje ne smije biti razlogom da osobu smještavamo u ustanovu, a najprirodniji način skrbi o osobama kojima je ta skrb potrebna je osigurati im potrebne usluge u njihovom vlastitom domu.

Nažalost, u pomanjkanju izvaninstitucionalnih usluga prečesto se pribjegava smještaju u ustanove. Razvoj različitih usluga koje bi odgovorile na individualne potrebe svake osobe trebalo biti jedno od primarnih pitanja reforme socijalne skrbi i predstojećih zakonodavnih promjena od kojih posebno ističemo Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o osobnom asistentu i Zakon o inkluzivnom dodatku.

Pitanje neovisnog življenja i ostvarivanja prava na život u zajednici temeljno je pitanje za osobe s invaliditetom kako ne bi morali živjeti nametnutim načinom života (npr. u obitelji udomitelja) ili biti smještene u institucije. Osobama koje su zbog svojeg invaliditeta smještene u ustanovu kršimo pravo na život u zajednici na ravnopravnoj osnovi s drugima, a pritom kršimo i Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom kao nadzakonski pravni akt.

 

In Portal

 

Povezane vijesti