Invaliditet navodim kao razlog da se ne upuštam u nove veze

PITANJE: S.R. (33) Kako da prebolim prekid veze od kojeg je prošlo osam mjeseci? I više, ako računam vrijeme kada sam se pravila da ne primjećujem njegovo odsustvo, smanjen interes za zajedničkim provođenjem slobodnog vremena, ignoriranje mojih poziva i poruka

Imala sam snage za prekid, ali nemam snage za novu vezu. Čak sam i svoj invaliditet počela sama sebi navoditi kao razlog da ostanem sama i ne prihvaćam nove muškarce koji se pojavljuju. Da li je to prirodna reakcija. Koliko može trajati taj moj period tugovanja?
ODGOVOR:
Draga S.R., proces tugovanja prirodan je proces kroz koji prolazimo nakon nekog težeg emocionalnog gubitka kakav prekid dulje veze zasigurno jest. Proces tugovanja sastoji se od nekoliko faza kroz koje osoba prolazi nesvjesno ( uglavnom ne znajući što koja od njih znači). One dolaze i prolaze prirodno, te se razumom na njih ne može, niti ne treba, utjecati. U ljudsko biće to je, vjerojatno, ugrađeno kako bi nas zaštitilo od Vesna Hari, Zadruga 'Martinov plašt'emocionalnih slomova od kojih se, bez njega, možda ne bismo mogli oporaviti.

To je ujedno i proces samoiscjeljenja.
Ono što se kod Vas događa, različito je upravo po tome što je Vaš razum preuzeo glavnu riječ ( „svoj invaliditet sam počela sama sebi navoditi kao razlog da ostanem sama“). Vi ste, dakle, svijesni ograničenja koje ste si nametnuli. To što ste uz navedeno upotrijebili riječ „čak“, ukazuje na to kako znate da je to pogrešno. Zbog toga, smatram kako se kod vas ne radi o tugovanju, već o drugom, također samozaštitnom mehanizmu. Razum štiti srce da ponovno ne bude povrijeđeno.
Ono što u takvom stavu nije poželjno jest to da ga pokreće strah koji vas drži „izvan igre“, izvan života.
Tako, neopravdano, zbog Vašeg prethodnog bolnog iskustva, možda isključujete baš onog ( „g. Pravog“), koji bi Vam, kad biste mu dali priliku, mogao pružiti upravo ono što trebate i učiniti Vas sretnom, s kojim biste mogli graditi zajedničku budućnost.
Zato Vam savjetujem da iz prethodne veze zadržite u sjećanju ono što je bilo lijepo, a prekid shvatite i prihvatite kao jedno važno životno iskustvo. Nije dobro dozvoliti nekom negativnom osjećaju, povrijeđenom egu ili bilo čemu drugome, da Vas učini zatočenicom prekinute veze, te Vam ne dopušta  krenuti dalje.
Ohrabrite se dati priliku onima ili onome koji se, kako kažete, pojavljuju u Vašem životu. Vjerujem kako se ne pojavljuju slučajno. Budite spontani, ne pokušavajte razumom usmjeravati vezu u određenom smjeru. Pitanja srca to ne podnose.
Ipak, to ne znači da ne trebate biti svijesni onoga što se događa.
Često se kaže kako je ljubav slijepa, no ja se uvijek radije priklanjam onoj iz "Maloga princa“ kako se "srcem najbolje vidi“.

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada