Pet stvari koje treba znati svaka mama djeteta s teškoćama u razvoju

Jedna mama djeteta s teškoćama u razvoju otkrila je nekoliko stvari o kojima inače ne razgovara i za koje ostale mame iz njezina okruženja ne znaju, a trebale bi. Evo pet takvih stvari iz kojih možete mnogo naučiti. 

Suzan Periman na svom blogu specialneedsmom.typepad.com dijeli male priče iz svog života i dijeli svoja iskustva majke djeteta s teškoćama u razvoju. Ovaj put je ukazala na pet stvari o kojima inače ne priča, ali koje je (ne) odvajaju od ostalih mama:

1. Majke djece s teškoćama u razvoju su usamljene 

"Žudim da imam više vremena za prijatelje i porodicu," kaže ona. "Svi misle da sam super mama, da sve postižem i da imam dovoljno pomoći. Ali ja sam usamljena. Ne stižem proširiti svoju majčinsku ljubav na drugo dijete i muža, koje svaki dan ostavljam da čekaju na moju pažnju.
Teško je izboriti se. Nedostaju mi dani kada sam bila na igralištu s drugim mamama, kada je svatko mogao doći u moju kuću, svraćanje kod prijateljice i ispijanje kave za kuhinjskim stolom, dok se djeca igraju u blizini." 

2. Majke djece s teškoćama u razvoju moraju se više truditi da sačuvaju brak 

"Uspjeh našeg braka utječe na zdravlje naše djece. Moj muž i ja nismo proveli noć odvojeno od djece proteklih šest godina. Svakih nekoliko mjeseci izađemo na večeru na dva sata," kaže ona. "Naš brak je prioritet, pa krademo zajedničke trenutke kad možemo." 

3. Majke djece s teškoćama u razvoju teško je uvrijediti 

"Bez obzira na naš društveni status, mi smo ranjivi i život se 'sukobljava' s nama na dnevnoj bazi. Posebno me dirne kada je nekome dovoljno stalo da me pita kako je moje dijete, ili kako da uključi moje dijete u društveno okupljanje, ručak ili događaj, i ja sam sretna da surađujem u svemu što će funkcionirati za sve nas." 

4. Mame djece s teškoćama u razvoju vješto pretvaraju dodir u govor tijela 

"To je prvi jezik koji naučimo, i ponekad je to jezik koji naša djeca najbolje znaju. Ovaj terapeutski prirodni jezik može da opusti, preusmjeri i izliječi. To bi trebao biti prvi jezik koji se 'priča' u svakoj kući."

5. Mame djece s teškoćama u razvoju znaju uživati u dječjem poklonu kada kažu "Volim te" 

"Dugo vremena nisam znala hoće li moja kćerka Zoe ikad govoriti riječi. Kada je bila novorođenče, njezin uzdah zadovoljstva kada je držim uz moje grudi govorio mi je koliko me voli", kaže Suzan. 
"Kada je bila beba, znala sam to po smirenosti koju osjetim kada je uzmem u ruke. Prvi put kada je Zoe otkrila riječi, već je bila mala djevojčica i svaki put kada bi ih izgovorila, plakala sam. Danas ima deset godina, i riječi su joj nježnije i mudrije. Nagnem se k njoj kada je vrijeme za spavanje, i dok pruža ruku ka meni, mazeći me po obrazu, šapuće: "Volim te mama, jer se tako dobro brineš o meni."

Izvor: ukljuci.in