AMERIČKA PRIČA Nacionalni pedijatri trebali bi više paziti na zlostavljanje djece s invaliditetom

Značajno je da istraživanje pedijatara sugerira da su djeca s lakšim invaliditetom zapravo izloženija riziku od zlostavljanja i zanemarivanja od djece sa značajnijim teškoćama u razvoju

Djeca s teškoćama, zlostavljanje, ilustracija

 

U Hrvatskoj se o tome uglavnom šuti, nema o toj temi izvješća u medijima, no pravobraniteljica Anka Slonjšak upozoravala je da se među zlostavljanim osobama s invaliditetom nalaze i djeca s teškoćama u razvoju.

Slično je donedavno bilo i u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamošnji pedijatri, naime, prvi su puta nakon više od desetljeća ovih dana dobili nove smjernice o tome kako prepoznati i riješiti zlostavljanje djece s invaliditetom.

Američka pedijatrijska akademija u svom izvješću navodi kako djeca s teškoćama u razvoju imaju najmanje tri puta veću vjerojatnost od zlostavljanja i zanemarivanja od mališana bez invaliditeta. Slučajevi takvog zlostavljanja vjerojatno su nedovoljno prijavljeni jer mnoga od ove djece imaju poteškoće u komunikaciji i nisu u mogućnosti prijaviti probleme.

Smjernice napominju da bi nekoliko čimbenika moglo objasniti povećani rizik od zlostavljanja i zanemarivanja. Obitelji primjerice mogu biti preplavljene složenom prirodom potreba svoje djece ili složenim financijskim zahtjevima za terapije i lijekove. Roditelji mogu također precijeniti mogućnosti svog djeteta i pribjeći fizičkom kažnjavanju kako bi se pozabavili onim što smatraju tvrdoglavošću, navodi se u izvješću američkih pedijatara.

Značajno je da istraživanje pedijatara sugerira da su djeca s lakšim invaliditetom zapravo izloženija riziku od zlostavljanja i zanemarivanja od djece sa značajnijim teškoćama u razvoju.

- Biti roditelj djeteta s invaliditetom često je izazov - rekao je Larry W. Desch, pedijatar s medicinske škole u Chicagu i autor kliničkog izvješća.

- Neka djeca s teškoćama u razvoju različito reagiraju na uobičajene metode koje primjenjujemo u discipliniranju i jačanju dobrog ponašanja. To može postati vrlo frustrirajuće i biti dodatni stres za roditelje.

Obiteljima treba usaditi razumna očekivanja od svog djeteta, ponuditi im konkretne ideje kako odgovoriti na razvojne izazove s kojima se dijete suočava i pružiti uputnice lokalnim stručnim službama.

Uz to, liječnici bi trebali prepoznati znakove zlostavljanja i prijaviti to vlastima. No smjernice ističu da su pedijatri također odgovorni za dokumentiranje samoozljeđujućih ponašanja i drugih čimbenika koji mogu biti ključni u razlikovanju jesu li ozljede rezultat nasilja.

- Kao pedijatri, svakodnevno vidimo obitelji koje se trude dati sve od sebe za svoju djecu, ali možda im nedostaju vještine i resursi za suočavanje sa stresom ili teškim okolnostima - rekla je Lori A. Legano sa Sveučilišta New York, vodeća autorica izvješća.

Hoćemo li ovakvo izvješće vidjeti i u Hrvatskoj? Malo je vjerojatno, barem ne u skorijoj budućnost, jer naše stručne službe ostavljaju dojam da zlostavljanja i zanemarivanja djece s teškoćama u razvoju zapravo i nema.

 

Mladen Kristić

 

Povezane vijesti