Jedan od stanara kaže da mu je ispočetka bilo teško živjeti s ljudima s kojima je uz dom dijelio i intelektualne teškoće. Njihova se komunikacija uglavnom svodila na svađe visokih decibela. No sve se to promijenilo dolaskom labradora Apolla o kojemu zajedno brinu, hrane ga i izvode u šetnju

Bila je to luda kuća, neoprano posuđe više ne stane u sudoper, ostaci gotove hrane iz mikrovalne na podu dnevnog boravka, čarape i donje rublje pljesnivi kao talijanski sir. No ništa to nije u odnosu na buku koju su cimeri stvarali svakodnevnim svađama, optužujući jedni druge za kaos koji su zajedno stvarali.

U ovoj priči četiri muškarca s intelektualnim teškoćama žive u grupnom domu (tzv. inkluzivno stanovanje), i na početku se to činilo kao eksperiment koji neće imati sretan epilog. Sve dok se u njihovom životu nije pojavio labrador Apollo, terapijski pas koji je smirio strasti i natjerao četvoricu cimera da se odgovornije ponašaju u podjeli kućanskih poslova. Razmirice su svedene na minimum, a više nije bilo ni agresivnih ispada na granici s fizičkim nasiljem.

Pod upravom Merakeyja, neprofitne tvrtke za usluge razvojnog i bihevioralnog zdravlja koja vodi gotovo 600 grupnih domova u pet američkih država, lokacija Escondido u Kaliforniji prva je koja sudjeluje u takvom aranžmanu. Prvi su u svijetu i od ovog eksperimenta ovisi hoće li terapijski psi biti neizostavni članovi i drugih grupnih domova za osobe s intelektualnim teškoćama.

Danas su psi kao svojevrsni terapeuti prihvaćeni u zdravstvenoj skrbi diljem svijeta. Terapijski psi slobodno lutaju hodnicima bolnica, odjelima za rak i razne teške bolesti, pomažući ljudima koji se bore s depresijom, stresom i usamljenošću. No, grupni domovi, posebno oni u kojima bi korisnici mogli biti skloni ispadima, pa čak i nasilju zbog neuroloških problema, općenito nisu bili smatrani prikladnim udomiteljima terapijskih pasa.

Jedan od stanara je Adam Holwuttle koji kaže da mu je ispočetka bilo teško živjeti s ljudima s kojima je uz dom dijelio i intelektualne teškoće. Njihova se komunikacija uglavnom svodila na svađe visokih decibela. No sve se to promijenilo dolaskom labradora Apolla o kojemu zajedno brinu, hrane ga i izvode u šetnju.

- Više nisam bijesan kao prije, a nakon šetnji s Apollom osjećam se opušteno i lakše zaspem. Sada svoje cimere doživljavam kao prijatelje, a prije su mi strašno išli na živce - kaže Adam koji baš i nije rječit sugovornik.

Uglavnom, u njihov je zajednički dom s Apollom došao i mir. Kada vidi gomilu posuđa u sudoperu, više nema potrebu opaliti vruću pljusku jednom od cimera. Dovoljno mu je da se pomazi s Apollom i da ga ovaj njuškicom i jezikom zabalavi po licu. Posuđe često opere sam i kada nije njegov red.

Objavljeno: 06.03.2023