Razina nezadovoljenih medicinskih potreba dva je i pol puta veća za OSI nego za cjelokupnu populaciju, što sugerira da se svake godine milijuni ljudi u EU moraju odreći zdravstvene skrbi zbog svog invaliditeta

 

Stalne nejednakosti u zdravstvenoj skrbi golem su čimbenik koji stoji iza dvostruko veće stope smrtnosti osoba s invaliditetom, koje u prosjeku umiru 10 do 20 godina ranije od osoba bez invaliditeta, navodi se u izvješću EGSO-a (Europski gospodarski i socijalni odbor).

Na vrhu popisa prepreka koje stvaraju takve nejednakosti su pretjerani troškovi liječenja, nepristupačni prijevoz i zdravstvene ustanove te stigma - ali i zdravstvena radna snaga kojoj nedostaje odgovarajuća naobrazba za skrb osoba s invaliditetom.

Iako je posljednjih godina u mnogim zemljama postignut značajan napredak u pogledu prava osoba s invaliditetom, ti ljudi još uvijek doživljavaju ozbiljnu diskriminaciju u dobivanju odgovarajućih zdravstvenih usluga u Europskoj uniji, ali i globalno.

Razina nezadovoljenih medicinskih potreba dva je i pol puta veća za OSI nego za cjelokupnu populaciju, što sugerira da se svake godine milijuni ljudi u EU moraju odreći zdravstvene skrbi zbog svog invaliditeta.

Te su razlike još izraženije u zemljama s niskim i srednjim dohotkom izvan EU-a.

Rasprava vezana za Europsku zdravstvenu uniju i Europsku globalnu zdravstvenu strategiju koja u potpunosti uključuje osobe s invaliditetom, okupila je predstavnike organizacija osoba s invaliditetom i institucija EU-a, aktiviste i vladine dužnosnike. Pobliže su razmotrili što se može učiniti za unaprjeđenje zdravstvenih prava osoba s invaliditetom u okviru Europske zdravstvene unije kroz nedavno pokrenutu Globalnu zdravstvenu strategiju EU-a.

- Diskriminacija u pristupu zdravstvenim uslugama prisutna je u cijeloj Europi i u cijelom svijetu. Tu činjenicu ne smijemo ignorirati - rekao je Pietro Barbieri, predsjednik Stalne skupine EGSO-a za prava osoba s invaliditetom.

Prema istraživanju koje je predstavila profesorica epidemiologije Hana Cooper, osobe s invaliditetom imaju tri puta veću vjerojatnost da će imati dijabetes, dva puta veću vjerojatnost da će biti pothranjeni ili biti zaraženi HIV-om te deset puta veću vjerojatnost da će biti ozbiljno bolesni u djetinjstvu. OSI također imaju 50 posto veću vjerojatnost da će se suočiti s katastrofalno visokim zdravstvenim izdacima. Propusti u zdravstvenom sustavu razlog su njihovog kratkog životnog vijeka u oko 40 posto slučajeva.

EU je potpisnica UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD), međutim Christine Redecker iz Europske komisije objasnila je da su provedbeni ciljevi Konvencije samo djelomično postignuti, pri čemu je pristup zdravstvenoj skrbi za osobe s invaliditetom posebno istaknut.

Guadalupe Morales iz nevladine organizacije Mental Health Europe, tvrdi kako obveze koje je EU preuzeo prema rečenoj Konvenciji često ostaju mrtvo slovo na papiru kada je u pitanju suzbijanje diskriminacije osoba s invaliditetom, uključujući one s intelektualnim teškoćama.

Osobe s invaliditetom i dalje su izložene stigmi, kao i prisili - prisilnom liječenju i prisilnom smještaju te prisilnoj sterilizaciji, što je i dalje uobičajena praksa diljem Europe, upozorava Morales.

- Skrb o mentalnom zdravlju trebala bi se pružati u zajednici. A pružanje usluga mora se temeljiti na slobodnom i informiranom pristanku. Institucionalizacija, prisila, patnja, prisilno liječenje i smještaj su gruba kršenja ljudskih prava. Nemojte to zaboraviti - rekla je Morales.

Pirkko Mahlamäki iz Europskog invalidskog foruma naglasila je važnost uključivanja ljudi s različitim vrstama invaliditeta u osmišljavanje, provedbu i praćenje zdravstvenih politika, uključujući i obuku zdravstvenih djelatnika.

- Stigma i diskriminacija koju čine pružatelji zdravstvenih usluga mogli bi se izbjeći boljom i specifičnijom obukom. Ako zdravstveni djelatnici imaju priliku susresti se i komunicirati s osobama s različitim invaliditetom i u različitim životnim situacijama, moći će ih vidjeti ne kao dijagnozu, već kao ljude s mnogo potencijala - rezolutna je Mahlamäki.

Procjenjuje se da 1,3 milijarde ljudi u svijetu - ili jedna od šest osoba - ima invaliditet, od kojih 80 posto živi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Budući da ta brojka raste zbog starenja stanovništva i eskalacije siromaštva, bit će ključno zdravstvenu skrb učiniti inkluzivnijom.

Proklamirane politike unutar zemalja članica Europske unije tu činjenicu ne ignoriraju, no zasad su one, zaključuje EGSO, tek mrtvo slovo na papiru.

Objavljeno: 16.03.2023