VUKOSAVA JURČIĆ Naša sportska dama s titulom najstarije sportašice s invaliditetom u Republici Hrvatskoj

Posebno mi je ostao u srcu pokal visok oko pola metra, koji sam osvojila na Međunarodnom natjecanju u stolnom tenisu u Crnoj Gori. Ujedno ostalo mi je drago u srcu natjecanje u Makedoniji, kada sam osvojila drugo mjesto, rekla je Jurčić

Vukosava Jurčić

 

U Splitu, u Maloj športskoj dvorani Spaladium Arene, od 29. travnja do 1. svibnja  2022. održano je 28. po redu Državno prvenstvo u stolnom tenisu za osobe s invaliditetom, u organizaciji Hrvatskog paraolimpijskog odbora uz Hrvatski parastolnoteniski savez kao nositelja natjecanja i uz PSTK 'NEC' Split kao priređivača. Isto je donijelo nove medalje hrvatskom sportu, a PSTKI-u URIHO titulu državnog prvaka po sedamnaesti puta uzastopno, odnosno po dvadeseti puta sveukupno.

Među ostalim zvijezdama, ovaj puta donosimo priču o posebnoj dami i najstarijoj natjecateljici tog Prvenstva – Vukosavi Jurčić poznatoj i kao 'Vukica' (80) iz PSTKOI 'Sidra' Zagreb, kojoj je tijekom svečanog otvorenja dodijeljena zbog titule najstarije sportašice s invaliditetom na razini Republike Hrvatske prigodna nagrada od strane Dragana Rakića, predsjednika Hrvatskog parastolnoteniskog saveza osoba s invaliditetom, u ime tog Saveza i Ustanove URIHO iz Zagreba.

Uglavnom, na Prvenstvu je nastupilo 113 igrača/ica iz 17 klubova, koji su se natjecali u 20 grupa, odnosno u jedanaest kategorija invaliditeta. Pojedinačni plasmani uzimali su se i za ukupan plasman ekipa.

Nakon dvogodišnje borbe s koronavirusom i svim epidemiološkim mjerama, ovo je uistinu bilo pravo sportsko osvježenje,  na kojem smo nasuprot najmlađim juniorima iz Velike Gorice i Zagreba, od devet i pol, deset i jedanaest godina, na Prvenstvu imali čast gledati nastup i najstarije sportašice 'Vukice' s 80 godina, kao i gosta domaćina PSTK 'NEC' Split koji je zaigrao neslužbeno sa svojih 86 godina.

PSTKOI 'Sidra' Zagreb nastupila je sa četiri natjecatelja – Vukosava Jurčić, Alosman Kovačević,  Snježana Vidović-Medaković i Damir Vidović. Jurčić je osvojila naposljetku jedanaest bodova u parastolnom tenisu, koji je daleko najveći i najbrojniji sport u okviru Hrvatskog paraolimpijskog odbora u odnosu na sve druge sportove.

U spojenim kategorijama 6-8, žene, pojedinačno, od četiri natjecateljice prvo mjesto osvojila je Vukosava Jurčić iz PSTKOI 'Sidra' Zagreb s deset bodova, drugo mjesto Jadranka Blagus sa sedam bodova, a treće Valentina Kuzmek iz PSTK 'Sokol' Bjelovar s pet boda, obje iz PSTKI-a 'URIHO' Zagreb.

- Vrlo sam sretna i zadovoljna. Ova zlatna medalja je rezultat više od 30 godina učestalog treninga. Sve je započelo s Državnim prvenstvom u Slavonskom Brodu, kada je bilo moje prvo nastupanje 2000. godine. U ovih 22 godine osvojila sam 16 zlatnih i šest srebrnih medalja. Također sam osvajala ekipne medalje u SOKAZ-u, gdje nastupaju zagrebački rekreativci u prijateljskim utakmicama među klubovima te smo uvijek osvajali prvo ili drugo mjesto. Uglavnom, imam sveukupno 82 medalje i puno pokala. Posebno mi je ostao u srcu pokal visok oko pola metra, koji sam osvojila na Međunarodnom natjecanju u stolnom tenisu u Crnoj Gori. Ujedno ostalo mi je drago u srcu natjecanje u Makedoniji, kada sam osvojila drugo mjesto – rekla je Jurčić.

Uz stolni tenis za osobe s invaliditetom, veliki trag ostavila je i u planinarenju, koje je prisutno u njezinu životu oko 70 godina.

- Još od osnovne škole hodala sam na planinarenje. Kao dugogodišnja članica Planinarskog društva Končar u istoimenoj tvornici obišla sam cijelu Hrvatsku. Zadnjih 16 godina idemo svaki vikend  s Društvom u prirodu, a kroz tjedan tri dana idemo na izlete bilo gdje. Jedno od najljepših mjesta smatram Begovo Razdolje te Kizu kod Mrkoplja i Vrbovskog, posebno u svibnju, s time da je jedne godine pao i snijeg tako kasno pa su dojmovi bili prekrasni. Također volim Bijele i Samarske stijene, Park prirode Risnjak, Samoborsko gorje, Sljeme, Ivančica i izvor Kupe. Uvijek je sve dobro prošlo, osim prije šest godina, 2016., kada je jedna članica slomila nogu kod povlačenja konopa tijekom sportskog programa – pojasnila je.

Preporučila je mladim ljudima s invaliditetom da se što više kreću i da se jednostavno odvaže krenuti u prirodu, posebno na označene staze u nacionalnim parkovima, jer na taj način mogu fantastično upoznati mjesta, prirodu, biljke i životinje.

- Na Kleku je zahtjevnija staza, ali isplati se svaki korak do vrha, jer odande seže pogled na more. A ono što je jedinstveno u svijetu je 'usnuli div koji spava' na vrhu Kleka. Sve u svemu, lijepo je kretati se. Preporučam da se ljudi bave sportom, od najmlađeg do najstarijeg. Ja sam dokaz da unatoč godinama mogu usvajati medalje i voljela bih da mlađi nastave tim putem. Čovjek je tada sretniji, ispunjeniji i sposoban ispuniti zadatke za koje nije ni mislio da će ih ikada napraviti.

Inače, prošlo je već pet i pol godina od objave teksta 'Moja priča: Vukosava Jurčić' u rubrici inMreža, 28. prosinca 2016., koji se može pročitati na: https://www.in-portal.hr/pretraga/12373/moja-prica-vukosava-jurcic.

Da podsjetimo, naša najstarija sportska dama rođena je u Srijemu, u Srijemskim Karlovcima završila je srednju učiteljsku školu, a u Osijeku Glazbenu akademiju, prosvjetni smjer. Kao profesionalna glazbenica radila je u osnovnoj školi u Daruvaru. Zbog profesionalnog oštećenja glasnica, morala je prije invalidske mirovine raditi osam godina po pola radnog vremena. Životni put ju je kasnije doveo u glavni grad Hrvatske, 1991. godine, i to nakon što su djeca već ranije došla zbog studiranja, a suprug zbog posla. Naizgled, vanjski dio invaliditeta kod nje se uopće ne vidi, iako ima 100-postotni invaliditet radi oštećenja kičme, nogu, kukova i ruku radi istegnuća palčano-zglobne tetive. Morala se podvrgnuti dvjema operacijama sinusa i septuma zbog cisti u maksilarnom sinusu, a nakon toga, prilikom histeroktomije 1989. godine, proživjela je iskustvo klinički mrtve osobe. Djeca su joj tada imala 20 i 23 godine. Bilo je to dugih mjesec dana neizvjesnosti za cijelu obitelj i nije se znalo hoće li preživjeti ili ne.

Na državnim prvenstvima i turnirima u Udruzi invalida rada Zagreba, SOKAZ-u, URIHO-u i Velikoj Gorici uglavnom je pobirala kroz sve godine prve nagrade u svojoj devetoj kategoriji.

Osim što je članica Parastolnoteniskog kluba Sidra iz Zagreba, dugogodišnja je i članica Sportskog društva invalida rada. Svojevremeno je bila i voditeljica planinarske sekcije u Udruzi invalida rada Zagreba, a još uvijek igra belu i redovito prisustvuje turnirima stolnog tenisa. Također, voli skupljati bilje za čaj, različite kamenčiće neobična oblika.

- Stolni tenis je moj život. Jednostavno se moram kretati, kako bih ublažila bolove koje trpim. Inače bih ležala u gipsanom koritu, po mišljenju liječnika. Kada igram, to je pod tabletama protiv bolova i obvezno s ortozama na rukama. Kada je natjecanje, dugo mi treba da se zagrijem. Ali kada to postignem, dalje ide bez ikakva problema - rekla je Jurčić.

Posebno je zahvalna potpori svoje obitelji, a pogotovo svog supruga, koji je znao prepoznati njezine potencijale i pomoći joj da ih razvija kroz cijeli život. U ovim godinama suprug se kao agronom posvetio uređivanju dvorišta i živice, a ona najviše voli uživati u pogledu sa svoje kuće i obližnjem zelenilu te brizi oko cvijeća. Inače, ima dvije kćerke i jednog unuka. Starija kćerka živi u Zagrebu i tu radi, dok mlađa živi u Daruvaru, a radi u Zagrebu.

Naposljetku je dala savjet za očuvanje braka: - Ako nema razumijevanja, nema ni sloge. Mora postojati kompromis i nikada se ne treba vraćati na ono što je bilo ranije, već ići naprijed i činiti samo ono što je bolje.

Nama preostaje da našoj vedroj sportskoj dami zaželimo puno zdravlja, kako bi i nadalje mogla vježbati i natjecati se u parastolnom tenisu, osvajajući nove medalje.

 

Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti