Intervju, Vedran Grozdanić: Budite svoji i ne odustajte od svojih snova

Slijedite svoje snove, koliko god vam to život dopušta. Nemojte odustati od svog sna već na prvoj prepreci. Budite svoji i nemojte se sramiti toga što ste "drukčiji" od drugih, Vedranova je poruka

Vedran Grozdanić, član Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka i Plesne skupine "Magija", plesom prelazi granice svojih mogućnosti...

Članovi Plesne skupine "Magija" su mlade osobe s invaliditetom iz Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka koja surađuje s Društvom za kibernetiku psihoterapije Rijeka.

 

Član si Plesne skupine "Magija". Kada se javio tvoj interes za umjetničkim pokretom?

Plesnoj Grupi Magija sam se pridružio prije godinu dana na nagovor prijateljice Tamare, ali i u želji da isprobam nešto novo, što dosad nisam radio te da si kroz ples odvratim misli od nesretne ljubavi . Znao sam da članovi plesne grupe često putuju pa sam uočio mogućnost da kroz ples proputujem Hrvatskom, vidim mjesta i gradove u kojima nisam bio te upoznam nove i zanimljive ljude, a također i zbog zdravlja.

Što ples za tebe predstavlja?

Sada mi ples predstavlja užitak, odgovornost i zabavu te ponos kada dobijemo aplauz od publike i pohvalu od voditeljice i predsjednika Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka, gospodina Miljenka Mišljenovića, dok mi je prije ples pomagao udaljiti misli od cure u koju sam bio jako zaljubljen.

Kako ples i pokret utječu na tvoje zdravlje?

Kao osobi sa 90% invaliditetom, sa cerebralnom paralizom,  potrebne su mi kontinuirane vježbe kako bi se moja razina pokretljivosti zadržala na istoj razini. Uz vježbe, koje ponekad znaju biti dosadne, jer vježbam sam, dobro dođe i ples. Naime, plesom također vježbamo i jačamo svoje tijelo, a ples u društvu je puno zabavniji. Neke koreografije od nas zahtijevaju uz dobru koordinaciju, uigranost svih članova grupe i dobru fizičku spremnost, s obzirom da nisu jednostavne. Na početku sam imao problema sa svladavanjem složenijih pokreta rukama koji nisu bili fluidni, meki i graciozni, ali zahvaljujući mnogobrojnim probama, podršci svih članova Magije i strpljenju te uz pomoć naše voditeljice Sanje, uspio sam ih izvesti dobro, no još ima prostora za poboljšanja.

Nakon plesa se osjećam "živ" jer mi se svi mišici u tijelu dobro razgibaju i promrdaju. Rad u Magiji je u meni probudio osjećaj odgovornosti i korisnost vezanu za rad u grupi, a uz to sam postepeno uz ples uspio gurnuti svoje tijelo preko granica svojih dosadašnjih mogućnosti, za koje nisam niti pomišljao da mogu prijeći te sam postao izdržljiviji.

Također si aktivan član s Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka?

Prije nego što sam se počeo baviti plesom, u Udrugu sam dolazio na likovnu radionicu, radionicu Engleskog jezika te sam znao dolaziti pomagati tajniku u rješavanju kompjuterskih problema i na ćakulu  tj. socijalizaciju. Međutim otkako se bavim plesom, sve sam aktivnosti u Udruzi stavio u  drugi plan te prioritete prebacio na plesne treninge pa stoga od tada dolazim jedino na Engleski i to onda kada mi raspored treninga i nastupa to dopuste.

Baviš se i fotografijom?

Tijekom života sam shvatio sam da su mnoge stvari prolazne, dok ih fotografija može učiniti na neki način vječnima. Na moje zanimanje za fotografiju je utjecalo i to što nemam puno fotografija iz djetinjstva te osoba koje sam jako volio, kao i mjesta koja sam proputovao u djetinjstvu. Iz tog sam razloga  2003. godine,  to odlučio promijeniti te zamolio roditelje da mi kupe prvi digitalni fotić. A ostalo je povijest...

Inače, oduvijek su me privlačili lijepi prirodni pejzaži, životinje, arhitektura, građevine, spomenici te tehničko-vojne stvari, što je zasigurno doprinijelo mojoj ljubavi prema bilježenju životnih trenutaka fotoaparatom.

Što te veseli u životu?

Trenutno me vesele ples, kompjutori, moje kolekcionarske stvari, moj pas Tedy te povremeni razgovori s jednom curom, kao i prijateljima koji su na dalekim Hawajima.

Tvoja poruka osobama s invaliditetom...

Slijedite svoje snove, koliko god vam to život dopušta. Nemojte odustati od svog sna već na prvoj prepreci. Budite svoji i nemojte se sramiti toga što ste "drukčiji" od drugih. 

Osobe s invaliditetom nailaze na prepreke u ljubavi, što zna biti jako bolno. Ali,  ako se zaljubite, priznajte toj osobi svoje osjećaje jer šansa uvijek postoji. Stara poslovica kaže: "Sreća prati hrabre - Audentes fortuna iuvat".

 

Piše: Tatjana Udović