Capoeira: Borilačka vještina za osobe s invaliditetom

Uz psihomotoričke sposobnosti razvija muzikalnost, socijalizaciju, emotivnu percepciju, balansiranje, autodisciplinu, znatiželju u relaciji s kulturom te kritičku svijest

Capoeira je brazilska borilačka vještina koja kombinira elemente plesa i glazbe. Nastala je početkom 16. stoljeća u Brazilu, dolaskom afričkih robova različitih plemena koji se nisu željeli odreći svoje kulturne baštine i afričkog duha. Kombinirajući različite borilačke vještine iz Afrike koje su prvenstveno oponašale kretanje životinja, stvorena je nova, opasna borilačka vještina. Robovlasnici su kažnjavali prakticiranje ove vještine svjesni posljedica njezinog širenja. Robovi su stoga vještini dodali plesne pokrete, instrumente i pjesme kako bi ova vještina izgledala kao ples. Tako je nastala capoeira, kojom su se neki robovi izborili za svoju slobodu, a capoeira postala simbol oslobođenja. Nakon ukidanja ropstva, 1888. capoeira pada u zaborav i koriste je samo kriminalci za pljačke i ubojstva. Iz toga razloga postaje zakonom zabranjena do 1928. kada je maestre Bimba odlučio spasiti od propasti i otvara prvu Capoeira Akademiju u kojoj su svi polaznici morali prvenstveno biti dobri učenici u školi i ne baviti se nezakonitim poslovima. Maestro Bimba dodao je capoeiri elemente drugih borilačkih vještina i elemente akrobacije kako bi je učinio efikasnijom i atraktivnijom. Stil koji je stvorio poznat je kao Capoeira Regional (trenirana je samo u jednom dijelu Brazila-Bahia).

Dijalog kroz pokret

Za capoeiru se može reći da je dijalog kroz pokret, dijalog na fizičko-misaonom nivou sa beskonačnim brojem rješenja i izuzetnom slobodom improvizacije, što svako izvođenje capoeire čini jedinstvenom. Capoeira u sebi spaja elemente borbe, akrobatike, ritma i glazbe, stoga traži gracioznost i pokretljivost plesača, a snagu i vještinu ratnika.
Klasičan trening capoeire uključuje vježbanje osnovnog pokreta tzv.ginga, udarci - način izbjegavanja i akrobatski elementi. Uz to uči se sviranje instrumenata, pjevanje i portugalski jezik. Pokreti, sviranje i pjevanje dobivaju smisao kada se spoje u tzv. rodu. Tada po dvoje capoeirista ulazi u krug kojeg čine ostali sudionici i uz ritam koji zadaju instrumenti počinje dijalog pokreta, nadmudrivanja, igre, borbe, plesa, zabave.

Capoeira je odličan način za opuštanje i rekreaciju, ali može poslužiti i kao oblik samoobrane

Muzika je neizostavni dio capoeire i ona određuje ritam, brzinu i vrstu igre u rodi. Svaka roda ima svojevrstan orkestar koji se zove Bataria.
Sastavni instrumenti Bataria su:
- Berimbau – zaštitni znak i simbol capoeire, jednožičani ritmički instrument porijeklom iz Afrike, zvuk proizvodi udarcem drvenog štapića(baqueta ili vaqueta) o žicu (arame) zategnutu od jednog do drugog kraja drveta, najčešće elastično i izdržljivo drvo beriba, istovremeno sa štapićem koristi se zvečka ispunjena sitnim kamenčićima (caxixi) koja upotpunjuje zvuk berimbau-a, kako bi zvuk berimbau-a bio jasan i dubok neophodan je metalan novčić(dobrao) i rezonanca, izdubljena tikva (cabaca) koja je konopcem vezana za drvo (verga), zvuk se proizvodi prislanjanjem novčića o žicu, čime se stvaraju različite visine tona, dok se mijenjanjem položaja tikve u odnosu na tijelo stvaraju različite dubine
- Atabaque – bubanj, sličan kongo bubnju, izrađen je od goveđe kože, sistemom metalnih prstenova i konopca zategnutih preko drvenog tijela
- Pandeiro – instrument sličan dairama, porijeklom iz istočne Afrike, predstavlja perkusionistički instrument od životinjske kože sa 5-6 metalnih prstenova koji zveckaju prilikom sviranja i upotpunjuju zvuk
- Agogo – metalni ili drveni instrument, sastoji se od dva metalna zvončića koja zvuk proizvode pod udarcima metalnog ili drvenog štapića
- Reco-reco – izrađen od šećerne trske ili bambusa, može biti isklesan iz komada drveta, dug oko 30 cm, valovite površine po kojoj se struganjem drvenim ili metalnim štapom stvara oštar, zrnati zvuk

Razumijevanje i upravljanje vlastitim tijelom

Capoeira Angola odlična je aktivnost koja djeci omogućuje upoznavanje i usvajanje osnovnih tjelesnih pozicija i pokreta: puzanje, čučanje, sklizanje, balansiranje, izmicanje, skakanje te kretanje u svim smjerovima koristeći ruke i noge. Uz psihomotoričke sposobnosti razvija muzikalnost, socijalizaciju, emotivnu percepciju, balansiranje, autodisciplinu, znatiželju u relaciji s kulturom te kritičku svijest. Tijekom djetinjstva, djeca razvijaju i stječu nebrojene talente. Upravo radi toga, doktori i psiholozi preporučaju metode rada koje uključuju umjetničke i tjelesne forme, prezentirane kroz igru.
Capoeria se preporuča svima bez obzira na dob, spol ili fizičku spremu. Upravo stoga je capoeria danas u nekim dijelovima svijeta najpopularnija borilačka vještina među osobama s invaliditetom. Dakako da sve osobe s invaliditetom ne mogu vježbati capoeriu, no oni s blažim oblicima invaliditeta glasno hvale brojne prednosti ove borilačke vještine.

Prednosti vježbanja capoeria su višestruke:
-razumijevanje i upravljanje vlastitim tijelom
- razvija i poboljšava psihomotoričke i kognitivne vještine (fizička snaga, koordinacija u prostoru, fleksibilnost, koncentracija, pamćenje)
- poboljšava funkcioniranje kardiovaskularnog i respiratornog sustava
- razvija osjećaj za ritam
- razvija timski duh, povjerenje
- pomaže socijalizaciji, prevladavanju straha i srama od javnih nastupa
- razvoj kreativnosti
- upoznavanje brazilske kulture i učenje portugalskog jezika
Capoeira je odličan način za opuštanje i rekreaciju, ali može poslužiti i kao oblik samoobrane.

Božica Ravlić