Klub osoba s invaliditetom 'Duga': Ne treba čekati kišu da bi se pojavila duga

"Zahvaljujući ovom klubu učinjen je naizgled malen, no dovoljno velik korak na području samoaktualizacije i socijalizacije osoba s invaliditetom s ovog područja" kaže Zoran Buhač, voditelj 'Duge'

Klub broji više od dvadeset članova i tri voditelja volontera. Prostor kojim se koristi je skroman, no topao, gosti su uvijek dobrodošli. Formalnu viziju i misiju još nisu sastavili, ali kažu da se  drže svih onih vrijednosti koje življenje ljudi čine boljim.
Svakoga četvrtka, u poslijepodnevnim satima, između 17:00 i 19:30, u  izdvojenim prostorijama popularne „kućice“ Gradskog društva Crvenog križa Ivanić Grad, održavaju se druženja kluba osoba s invaliditetom "Duga“ Ivanić Grad. Organiziranim prijevozom članovi kluba dolaze u prostor na kreativne radionice i edukacije na razne teme iz umjetničkog i društvenog života. Izradom likovnih radova koji se potom prodaju na sajmovima na prostoru Otoka Ivanića prikupljaju se skromna sredstva za kvalitetan daljnji rad kluba. Likovno izražavanje također kod članova budi i kanalizira kreativnost.

Stigmatizacija osoba s invaliditetom

- No, kreativnost su također pokazali u Gradskom društvu Crvenog križa Ivanić-Grad kada su prije osam godina pokrenuli inicijativu za osnivanje ovakvog kluba. Svi znamo kako nije lako biti osoba s invaliditetom, no biti osoba s invaliditetom u ruralnim krajevima je iznimno teško. Zahvaljujući tradicionalnom shvaćanju života, takve su osobe u svojoj okolini često stigmatizirane i socijalne mogućnosti su im veoma ograničene. Ova inicijativaDuga i njezini volonteri ima za cilj doprinijeti kvaliteti života takvih osoba s ovog područja, s tim da je poseban naglasak na osobe kojima je teško doći do mjesta okupljanja pa im je organiziran prijevoz kombi vozilom u vlasništvu Gradskog društva Crvenog križa Ivanić-Grad. U većim je sredinama, naime lakše (organizirani gradski prijevoz, popusti i pogodnosti za osobe s invaliditetom u mnogočemu pridonose kvaliteti života). U sredinama gdje lokalni prijevoz niti ne postoji, a broj socijalnih udruga ne premašuje jednu, teško je  i kada se ima volje. No, zahvaljujući ovom klubu učinjen je jedan, naizgled malen, no dovoljno velik korak na području samoaktualizacije i socijalizacije osoba s invaliditetom s ovog područja – rekao nam je Zoran Buhač, voditelj kluba osoba s invaliditetom "Duga“.

Druženja četvrtkom poslijepodne su već postala uvriježena i jedan su od veselijih dana u tjednu za članove. Iako ne manjka aktivnosti na svim područjima umjetničkog izražavanja, najvažniji aspekt ovih susreta je upravo ljudska toplina potrebna svima, a kojom svi članovi kluba na druženjima počaste jedni druge.

Izražavanje kroz kazalište i ples

Prije dvije je godine ozbiljno pokrenut projekt kazališne skupine sastavljene od članova kluba koji uvježbavaju autorske tekstove inicijatorice dramske skupine Dajane Pammer te su prijavljeni na "Festival jednakih mogućnosti“ koji se svakog svibnja održava u Zagrebu. Misao vodilja tog festivala je umjetničko izražavanje osoba s invaliditetom kroz kazalište, pjesmu i ples. Osim toga, bio je i zapažen nastup na INKAZ-u 2012. godini.
- Treba također spomenuti i obilježavanje važnih datuma i blagdana uz tematske radionice. Kako ne bismo stali samo na obilježavanju svih onih veselih, ali standardnih dana, pokrenuli smo obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom i nadamo se da će to postati konstanta. No, kako se ne bi sve svodilo samo na rad, nekad se treba i dobro zabaviti. To se odvija kroz društvene, ali i ponekad, sportske igre. Kako je pjesma jezik duše, sve se češće organiziraju karaoke koje su svima zabavne – rekao je Zoran Buhač.
Osim svega ovoga navedenog, sam čin druženja poboljšava razvijanje društvenih vještina i bliskosti kod osoba koje inače nemaju priliku za kvalitetnim društvenim životom. Ovim putem zajednica dokazuje kako se brine da osobe s invaliditetom vode koliko toliko razvijen društveni život.
Kako kreativnost podrazumijeva izražavanje, a svatko je individua i izražava se na način koji mu najbolje leži, ovaj puta ćemo predstaviti  plodnu pjesnikinju Nadicu Manc koja kroz svoje pjesme progovara o viđenju i proživljavanju života uopće, bili vi osoba s invaliditetom ili ne.
BIOGRAFIJA (Pjesma Nadice Manc)
Rodila sa se u jednoj kući
Bolnica se zvala
Tog se točno sjećam
Kažu bila sam mala
Hladnom su me vodom prali
To mi se nije svidjelo
Pa sam plakala veoma glasno
Prve sam zubiće dobila u jednu srijedu
I od radosti sam izgrizla svog najdražeg medu
Hranili su me svim i svačim
A mlijeko sam najviše voljela
A ono što mi se nije svidjelo
To mi namjerno prolila
Bavila sam se naukama
Danima zadavala brige
A s posebnim užitkom trgala bi knjige
Kad sam krenula u školu
Bilo je mnogo problema
Drugih podataka za moju biografiju
Nema

Božica Ravlić