PITANJE: S. R. (30) Prije nesreće u kojoj sam postao ovisan o tuđoj pomoći bio sam sportaš s vrhunskim rezultatima. Danas su zvijezde oni nekada daleko lošiji od mene.

 
Nezadovoljan sam i nesretan poslom koji radim, a morao sam ga prihvatiti i zauvijek odbaciti ranije planove i zanimanje koje sam volio. Frustrira me država u kojoj živim, nemogućnost bržeg oporavka, savjeti tipa "prihvati život koji imaš i prilagodi se", jer sam, eto, osoba s invaliditetom. Hoću ono što sam imao, sportski život, stari posao. A s invaliditetom nemam ništa, nema sporta, zadovoljstva uspješnom karijerom i ostvarenja planova o velikom uspjehu. Izgubio sam svaku nadu i volio bih otići daleko, pobjeći od svega što me podsjeća na raniji život. Ali kako, dok ovisim o drugima? 

ODGOVOR: Vi niste izuzetak od većine ljudi koji su uvijek nezadovoljni s nečim. Od vlastitog izgleda, zanimanja, financijskog stanja, položaja u društvu do države, vlastodržaca i brojnih vijesti kojima smo bombardirani. Bit  filozofije življenja je prihvatiti ono što jesmo i gdje jesmo, pa tek onda razmišljati što bi se moglo promijeniti. Nemojte se nikada samo pomiriti  s nečim što vam smeta u životu, a imate mogućnosti djelovati i popraviti to stanje. Učinite sve i uvedite red u svoj život. Pri tome osvijestite da je sretan onaj koji može prihvatiti ono što se ne može promijeniti, ali promijeniti ono što se može promijeniti i uvijek zna napraviti razliku između to dvoje.
U ovom stanju ne dozvolite si nestrpljivost, frustriranost i gubitak nade samo zato što vam se život ne odvija po zacrtanim planovima, što niste bogati i slavni, svijet više nije po vašoj mjeri, a znate da nikad neće ni biti. Ne možete biti konkurencija onima koji su nekada imali slabije rezultate od vas, ali možete izabrati između brojnih sportskih aktivnosti dostupnih osobama s invaliditetom. No, prvo se morate pomiriti sa svojim mogućnostima i napravite najbolji izbor, no to ne znači da ćete dostići vrhunac. Vi ne morate biti najzadovoljniji svojim zanimanjem koje nije ono što ste nekada željeli, niti što niste vrhunski sportaš, ali to vam ne može i ne smije biti opravdanje za stalno isticanje svoje nesreće i stajanje na mjestu. 
Mnogo toga se dogodi i dogodit će se bez naše volje, nekada dobro, ali i često loše. To nas ne smije poraziti i ugasiti nam nadu. Konstantno tugovanje što nismo netko drugi, što smo propustili neke životne prilike ili ciljeve može nam samo smetati i umanjiti draži svakodnevnog života. Nema mjesta u koje možete pobjeći od sebe.
In Portal

Objavljeno: 13.08.2018