KOMENTAR ČITATELJICE Međugradski autobusi i osobe s invaliditetom

Naletjela sam nedavno na komentar 'Mi smo In Portal', a kako mislim da su komentari bolji dio portala, nedugo nakon toga sam se odlučila poslati ovaj tekst i jedan dio mišljena o jednoj temi

 

Pa krenimo.

Već sam nekolilo puta čula da osobe s invaliditetom imaju problema s međugradskim prijevozom, u smislu negativnih iskustava.

Jeste li se ikada zapitali da li je možda problem u samim osobama s invaliditetom?

Naime, i sama sam često u autobusu i nikad nisam imala problema, uvijek sam sigurno stigla na odredište i sretna, uz pomoć vozača, izašla iz autobusa.

Što mislim da je problem kod onih koji su imali negativna iskustva? Precijenili su svoje sposobnosti. Polako, polako - objasnit ću. Jasno je da treba težiti što većoj mobilnosti, ali ako znate da ne možete sami, povedite si pratnju. Jednostavno je.

Ne, nije korektno prema vozaču da samo stanete pred autobus i zahtijevate da vas smjesti u isti, a znam za takve slučajeve. Jednostavno nije. Da, postoji u busu mjesto za osobe s invaliditetom i znak da osobe s invaliditetom mogu i moraju bit u njemu, ali to nije razlog da iste budu nekorektne. Vrlo je velika vjerojatnost da vozač nema iskustva s načinom na koji vam treba pomoći, a još je vjerojatnije i razumljivije da se boji. Ukoliko se ipak odlučite na to da putujete samostalo, poput mene i vjerujem još nekolicine osoba s invaliditetom koje su isprobale takav način i vidjele da je moguće, budite ljubazni. Objasnite vozaču kako da vam pomogne i najbrže vas ukrca u autobus.  'Moji' vozači mene već poznaju, ali svejedno svaki put objasnim što i kako.

Poanta je u tome da, ako želite putovati, puno prije prvog putovanja sami biste morali biti upoznati sa svojim sposobnostima i sto posto sigurni da je izvedivo, te svjesni ograničenja koja su neminovno prisutna.

Ljubaznost je, a ne bahatost i bezobrazluk, ključ dobre komunikacije i integracije, a u ovom slučaju i ugodne vožnje.

Martina Mikulčić

 

Povezane vijesti