ZABRINJAVAJUĆE Onkološki bolesnici radije ignoriraju znakove zloćudne bolesti nego da se izlože riziku od zaraze koronom

Najvažniji problem je  niska svijest o raku i ranim znakovima bolesti, te da se bolest koja se na vrijeme otkrije mnogo lakše i uspješnije liječi, kaže Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu

Onkološki pacijent

 

Onkološki bolesnici su u većoj ugroženosti od korona virusa u odnosu na ostatak populacije pa smo se zapitali koliko oni u ovim novim uvjetima djelovanja zdravstvenog sustava mogu obavljati redovne preglede, koliko ignoriraju svoja postojeća oboljenja u strahu od zaraze, a odgovore smo dobili od Ivice Beline, predsjednika Koalicije udruga u zdravstvu.

DOSTUPNOST ONKOLOŠKE SKRBI

Za početak smo pitali ima li saznanja koliko su otežani pregledi onkoloških pacijenata za vrijeme pandemije i otkazuje li se bitna dijagnostika radi preopterećenosti zdravstvenog sustava.

- S obzirom na to da zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj već sedam mjeseci funkcionira u izvanrednim uvjetima, nije moguće unificirano govoriti o dostupnosti onkološke skrbi, jer se situacija s vremenom mijenjala i još uvijek se mijenja. I inače u dostupnosti onkološke skrbi postoje velike razlike s obzirom na teritorijalnu pripadnost, a kako se ishodi liječenja ne prate na nacionalnoj razini, ne postoje pouzdani podaci o tome koliko je neka zdravstvena ustanova uspješna u onkološkom liječenju.

Na početku COVID krize, bili su odgođeni operativni zahvati, što je značilo i promjene u protokolima liječenja. Samo kretanje pacijenata u zdravstvenom sustavu trebalo je biti pojednostavljeno i ubrzano primjenom A5 uputnica, kojima je liječnik obiteljske medicine mogao upućivati pacijente na kompletnu obradu prilikom sumnje na malignu bolest. Nažalost, svi bolnički informatički sustavi nisu podržavali ovu mogućnost te je u određene zdravstvene ustanove svejedno trebalo osobno ili uz pomoć druge osobe dostaviti potrebnu zdravstvenu dokumentaciju. Čak je i dostupnost primarne zdravstvene zaštite bila ograničena. Ono što je bilo otežano je obavljanje kontrolnih pregleda za sve bolesnike u remisiji i one koji su završili s liječenjem, kao i činjenica da su obustavljeni svi nacionalni programi ranog otkrivanja raka, čime oko 100 000 osoba nije imalo pristup preventivnim pregledima.

DOSTAVA LIJEKOVA I POMAGALA PACIJENTIMA

- Moramo naglasiti da su svi dijagnosticirani pacijenti kontinuirano primali svoje liječenje cijelo vrijeme, da su svi propisani lijekovi bili dostupni, da je bilo čak i jednostavnije doći do pojedinih dijagnostičkih postupaka ( CT, MR, PET CT) . Zahvaljujući Ljekarničkoj komori, tijekom lockdown-a organizirana je dostava lijekova pacijentima, a HZZO je omogućio i dostavljanje pomagala na kućnu adresu pacijenata, te primjenu e-doznaka, kako bi se smanjio rizik od zaraze. Unatrag oko mjesec dana zaživjele su i e-uputnice, kojima se izbjegava stvaranje gužvi kod liječnika obiteljske medicine. Tijekom lockdowna, lijekovi za liječenje kompleksnih kroničnih nezaraznih bolesti spušteni su s KBC-ova u lokalne bolnice niže kategorije kako bi bili dostupniji pacijentima. 

Najveći nedostatak u posljednja dva mjeseca je nedostatak relevantnih informacija i uputa za pacijente i građane uopće, zbog čega se i dogodio porast broja slučajeva zaraze, a s druge strane se povećao strah od ulaska u ustanove zdravstvene zaštite - kazao nam je Belina i napomenuo je da je teško govoriti u brojkama koliko oboljeli izbjegavaju preglede, ali iz kontakata koje su u udruzi imali s pacijentima znaju da je strah od zaraze koronavirusom daleko jači od straha od osnovne bolesti ili eventualno novo uočenih simptoma, koje ljudi radije ignoriraju nego da se izlože opasnosti od zaraze.

NISKA SVIJEST O ZNAKOVIMA BOLESTI

- Čak i na savjet da ipak posjete liječnika i provjere svoje zdravstveno stanje, veći broj osoba koje su nam se obratile se oglušuju. Nažalost, vjerujem da je situacija u pasivnim, ruralnim krajevima još gora, jer postoje dijelovi zemlje u kojime je dostupnost zdravstvenih ustanova vrlo loša, osobito starijim osobama, i vjerujem da je to u ovim uvjetima još više izraženo. Iz dobre namjere da kao društvo starije i eventualno imunokompromitirane osobe zaštitimo od mogućnosti zaraze, izložili smo zapravo socijalnoj izolaciji koja je nezamisliva svima nama koji se služimo internetom i pametnim telefonima - upozorio je Belina i u nastavku istaknuo  tri ključna problema onkoloških pacijenata u Hrvatskoj općenito.

- Osnovni problem onkoloških pacijenata je što će u istoj bolnici, na istom odjelu, u različite dane u tjednu primiti različitu kvalitetu zdravstvene zaštite. Razlike se povećavaju od bolnice do bolnice, te od regije do regije. Razlog tome je nepostojanje specijalizirane onkološke mreže ustanova, akreditiranih za liječenje onkoloških pacijenata, s jasnim standardima po pitanju osoblja, iskustva, opreme... Trenutno se zloćudne bolesti u Hrvatskoj liječe svugdje, a zbog nepraćenja ishoda liječenja na nacionalnoj razini teško je reći u kojoj ustanovi/kojim ustanovama postoji problem. Drugi veliki problem je komunikacija zdravstvenih djelatnika s pacijentima i razina i količina informacija koja se pacijentima pruža.   Znamo da su zdravstveni djelatnici prepečeni, ali važno je i za pacijente da se prilikom odlaska liječniku pripreme i pripreme listu pitanja koju će liječniku postaviti, kako bi više saznali o svojoj bolesti i pridonijeli da s njom što duže kvalitetno žive.

Treći problem, a možda je i najvažniji je niska svijest o raku i ranim znakovima bolesti, te da se bolest koja se na vrijeme otkrije mnogo lakše i uspješnije liječi. Svakako svi zajedno; pripadnici medicinske i zdravstvene zajednice, civilno društvo i mediji moramo još puno zajedno raditi  na povećanju zdravstvene pismenosti građana Hrvatske, kako bi preuzeli odgovornu i aktivnu ulogu u zaštiti vlastitog zdravlja i prevenciji bolesti, ali ako do nje i dođe, i u njenom liječenju i kvaliteti života s bolešću - zaključio je Belina.

Anita Blažinović

 

Autorica: Anita Blažinović

 

Povezane vijesti