FRKA U MAĐARSKOJ Feminističke aktivistice užasnute amandmanom na zakon o pobačaju, slijede prosvjedi

Naravno da bih opet rodila dijete s nekim oblikom invaliditeta, ali želim imati i pravo na izbor, hoću da sama odlučujem o tome trebam li pobaciti ili ne, a ne neka Orbanova vlada, kaže jedna majka mališana s razvojnim teškoćama

Pobačaj, prosvjedi

 

Ne tako davno, svjetska je javnost bila skandalizirana inicijativom nekih samozvanih liberala sa Zapada koji su zagovarali zakonsku uredbu kojom se majke za koje se utvrdi da nose dijete s Down sindromom ili sličnim razvojnim poremećajem prisili na pobačaj. Takva djeca, tvrdili su ti pametnjakovići, osuđena su na doživotnu skrb, egzistencijalnu mizeriju, a usto bi bila i na teret društvu.

Na svu sreću, ova je inicijativa naišla na sveopću osudu, čak bila i predmetom ismijavanja u javnom prostoru.

No ova priča odnedavno u Mađarskoj ima nešto drugačiji podtekst, nakon što je tamošnji parlament usvojio amandman na zakonsko pravo na pobačaj. Ukratko, od trudnica u Mađarskoj traži se da prilože dokaz o konačnom znaku života, koji se široko tumači kao otkucaji srca fetusa, a tek onda mogu podnijeti zahtjev za pobačaj. Ovaj se amandman može široko tumačiti i pravo na pobačaj ovisit će o dobroj volji liječnika ili nadležnih institucija.

Time je Mađarska stala uz bok Poljskoj, dakle najpobožnijoj katoličkoj zemlji u Europi, koja je uvela gotovo potpunu zabranu pobačaja. Desničarski premijer Viktor Orban ovim potezom želi dodatno mobilizirati konzervativne snage koje još od 2010. podržavaju njegovu ekstremističku vladu, a u posljednje se vrijeme potiho žale da je Orban, za njihov ideološki ukus, postao previše popustljiv prema Bruxellesu. Koje li smijurije, uzme li se u obzir činjenica da Bruxelles upravo Orbana označava kao jednu od većih prijetnji europskoj stabilnosti i pravnim stečevinama. Spomenuti amandman o pobačaju tome govori u prilog, itekako.

Trenutačno, zakon dopušta mađarskim ženama da zatraže pobačaj u slučaju silovanja, rizika za majčino zdravlje od trudnoće ili teškog invaliditeta nerođenog djeteta.

- Nisu rijetki oni koji me pitaju bih li rodila i drugo dijete s teškoćama u razvoju - piše samohrana majka sinčića s Down sindromom s kojim živi u Budimpešti.

- Naravno da bih, ali želim imati i pravo na izbor, hoću da sama odlučujem o tome trebam li pobaciti ili ne, a ne neka Orbanova vlada. Možda bih se i odlučila na pobačaj, tko zna, ali ne zbog djeteta. Imati sina sa sindromom Down za mene je veliki blagoslov, no svaku večer zaspem i svako se jutro budim s istim strahom: što će biti s mojim djetetom kada mene više ne bude, tko će brinuti za njega i kakav će život imati. Sustavu ne vjerujem, a još manje vladi. Zato me ne pitajte da li bih pobacila takvo dijete. Naravno da bih rodila, ali moj bi se strah tako udvostručio - zaključuje majka koja je željela ostati neimenovana.

Ograničavanje prava na pobačaj neće dovesti i do pada broja pobačaja, poručuju mađarske feministice, te za agenciju Reuters kažu da spomenuti amandman 'jedino služi izazivanju krivnje kod žena kako bi se osjećale još gore, još više kao grešnice'.

Napravi li Orbanova vlada još jedan korak u približavanju poljskom zakonu o pobačaju, tamošnje feministice najavljuju masovne prosvjede diljem Mađarske. Nešto slično pokretu 'Hod za život' koji vodi Željka Markić, s tom razlikom da se na mađarskim prosvjedima neće zagovarati pravo na život svake nerođene bebe, nego pravo na pobačaj ako majke na to budu prisiljene.

 

Mladen Kristić