Dječak s invaliditetom koji je zatvoren u vlastiti svijet jer ne osjeća roditeljsku ljubav

PITANJE: D. T. Poštovani, teta sam 15-godišnjeg dječaka rođenog s invaliditetom. Moja sestra je hladna osoba kao i njezin suprug, pa iako je za očekivati da njihovo dijete bude razmaženo zbog brojnih teškoća, oni ga kritiziraju u svemu i svačemu.

 

Vrijeme prolazi, a on je sve više zatvoren i sramežljiv. Tko zna što se sve vrti u njegovim mislima? Ne znam kako mu ukazati na njegove kvalitete, često poželim da kao neki njegovi vršnjaci ima kompleks više vrijednosti.

ODGOVOR: Kompleksi nastaju u prvih pet godina života koje su kritične za razvoj cjelokupne osobnosti čovjeka. Nismo svi sramežljivi, no to nas najviše pogađa u razdoblju prijelaza iz djetinjstva u tinejdžersku dob.

Fiziološke su promjene toliko nagle i snažne da se svatko ne osjeća dobro u svojoj koži. Stanje dodatno pogoršava pojava pubertetskih prištića i akni. U adolescenciji se rađa strah od toga da nas netko gleda, da se s nekim treba suočiti, a najviše od svega muči nas da smo različiti od drugih. Djevojčice beskrajno muče njihove grudi, bilo premalene ili prevelike, a dječaci brinu zbog veličine spolnog organa. Ipak, ne rađamo se sramežljivi, netko je rođeni vođa, drugi je zatvoreniji. Te oznake naše osobnosti mijenjaju se s obzirom na to kakav život živimo, što smo sve doživjeli, kakva su nam obiteljska i društvena sredina. Kompleks manje vrijednosti dubok je uzrok sramežljivosti. Sramežljiva osoba vjeruje da je manje vrijedna od ostalih zbog stvarnog ili, češće, umišljenog hendikepa. Kako bi se prevladale stidljivost, prije svega, treba razumjeti sebe i otkriti uzroke koji su doveli do buđenja tih osjećaja. Ponavljam sramežljivost i nesigurnost su ukorijenjeni duboko u djetinjstvu, kao i većina sustava, oni potječu iz psihički nestabilne dobi.
Djeca koja su slušala najčešće prijekore i dobivala kazne odrastajući teško uče voljeti sebe i biti ponosni na svoje vrline te radije sebi nameću mane koje i ne postoje. Nemojte nikome željeti kompleks više vrijednosti ili precijenjene veličine obzirom da su to vrlo ozbiljna bolesna stanja.

Mnogi ljudi su sramežljivi u adolescentskoj dobi i procesom sazrijevanja stječu životno iskustvo s kojim im raste i samopouzdanje. Sramežljivost je osobina i nije isto što i nedostatak samopouzdanja. Zato što vaš nećak ne govori svima o svojim osjećajima ne znači da ima nisko samopouzdanje. Ljudi koji su previše svjesni sebe i vlastitog ponašanja, posebno u društvenim situacijama, skloni su previše analizirati se i kočiti, također pripadaju u ovu kategoriju. Sramežljivost potiče negativna slika o sebi i neprestano razmišljanje da se pogrešno ponašamo u doticaju s drugim ljudima. Nada i utjeha je da su ljudi društvena bića te je socijalna interakcija nužna u društvu, pa se i sramežljivost može pobijediti.

In Portal

 

 

Povezane vijesti